Marketing
Radio
Nadjenula sam ime Noklici. Od danas je ona Patrisha. Jako se dobro slažemo i nadam se da će tako i ostati. Naravno nisam još sve ni poklikala, ali budem. Nekako ništa ne stignem. Danas sam si sjebala želudac s lignjama. Ono, za promjenu, ispekli smo za ručak lignjice, krumpira skuhali i napravili salaticu i sve zalijali finim crnim vinom. Sve bi bilo ok, samo su nam lignje teško pale. Vjerojatno od ulja, mada smo ih ocijedili. Vino je napravilo svoje, pa smo si malo zalegli. Istina da sam mogla i prozore prati, ali fućkaj ga, neda mi se. Sutra budem garant.
Vozeći se danas u autu i slušajući radio one o one, shvaćam da mi sve više idu na jetra. Koji je razlog? Ona baba (nemrem joj se imena ni za vraga sjetiti) baš je iritantna. One nekakve fore baca, meni totalno blesave. Kada nešto ne zna pročitati onda se glupira. Smije se bez veze. Čim netko sere po vlasti ona mu dozvoljava da melje koliko mu srce želi. A ako slučajno nazove netko ko ima nešto pametno za reći odmah ona to sreže i kao ok hvala, bok.
Polako me živciraju i njihove prostote. Kao furaju se na demokraciju, slobodu etera. Ja jesam za to, svakako. Ipak smatram da bi neke osnove kulture trebalo biti. Pa ne možeš baš reći na vijestima qrac i sl. stvari. Ona pjesma koju su obradili "u tunelu usred mraka" sada se tiče Tuđmana, pa baš je debilizam. Čovjeka nema i trebalo bi ga pustiti tamo gdje je. Smatram da je ipak to neukus. Ona za Bandića i Severinu je ok, ali ovo je degutantno. Sada će netko vidi HDZ-ovku. Ja kažem jebeš politiku.
Idemo dalje. Čujem danas opet na spomenutom radiu reklame na engleskom. Pa koji je to humor. Osim lošeg izgovora umrla sam na onu reklamu Žrtava Fašizma Square. Kaj sam se zapjenila na taj one o one. Od sutra mijenjam stanicu, vidi baš sam bedasta mogla sam to već i ranije napraviti. Kako ga serem, a šta ćeš i to je za ljude. E da neki dan sam gledala onaj film "Radio" nije uopće loš, čak bi mogli nešto iz filma i naučiti i biti sretniji i zadovoljniji.
Post je objavljen 30.07.2004. u 20:46 sati.