I moja frendica Marki ljetuje. Premda je nezaposlena i nema love za ljetovanje. Ali ima sreće. Njezin tatica, skromni penzioner, svojedobno je redovito posjećivao sportsku kladionicu. I nikad nije dobio ništa. Ali je sklopio prijateljstvo sa Sretnim Dragecom, a ovaj je zgrnuo prilično. I sad provodi mirnu starost na Jadranu, u svojem hotelčiću.
No, u međuvremenu je ostao udovac i rado bi se opet oženio. Pa je u tom smislu pozvao Marki. A ova se spremno odazvala, na besplatno ljetovanje.
«I? Kako se osjećaš», pitam je pomalo ironično. Dakako, ciljam na njezinu seksualnu orijentaciju, tvrdog lezbo tipa. Nije li se pokolebala pred mogućnošću bogate udaje? I što se, na koncu, desilo između nje i Sretnog Drageca?
«O, Dragec je super», pjeva Marki u mobitel, «postali smo veliki kompići, jako mi se sviđa. I da, zaprosio me. S tim da u potpunosti prihvaća moj gay identitet i da o seksu između nas nema ni govora. Njega to više ne zanima, sa sedamdesetpet-šest godina i dva bypassa, želi brak isključivo na prijateljskoj bazi...nije da nisam zaintrigirana, ali ne znam...ne znam...»
Kaj ne znaš, luđakinjo??? Gdje naručiti vjenčanicu? Ja znam, da ti rezerviram termin?
«Jasno mi je», nastavi Marki, «da bi svaka pametna žena na mojem mjestu već kupovala vjenčanicu. Ali znaš mene!»
Joj, znam!
«Nego, pazi», veselo će ona, «imam ideju. Da po povratku svratim do vas, može?»
Naravno da može, Marki. Kad te mogućnost da posjeduješ vlastiti hotel na obali čini toliko nesretnom, ti dođi k nama. Stisnut ćemo se u stančiću, nema frke. Samo dođi, dabogda te požderali naši komarci, dođi, sretno ti bilo!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz zone sumraka
Post je objavljen 30.07.2004. u 16:33 sati.