Mark Boyd je zanimljiva pojava.
Čovjek kojem je vožnja biciklom lifestyle. Upoznali smo se prošle godine kad je dva mjeseca svojim biciklom prešao kilometre od portugalske do crnomorske ( Rumunjska ) obale.
Prošao je kroz Hrvatsku.
Potpuno sam na biciklu , s bisagama sa svih strana.
Ove godine preko neta pratim njegovu turu po SAD-u.
Krenuo je iz Oregona na zapadnoj obali SAD-a. Trenutno se nalazi u državi Kansas.
Neznam koji mu je krajnji cilj. Na netu vodi svoj dnevnik vožnji s detaljnim opisima vožnje i slikama ( fotoaparat pričvršćen na guvernalu ) s puta. Iz te se perspektive može na zanimljiv način doživjeti cesta SAD-a.
Prošle godine sjedim na terasi jednog restorana kad uletava neko s biciklom.
Plavi bicikl s bisagama sa svih strana. Parkirao ga ispred lokala i otišao unutra. Otišao promjeniti eure u kune.
Nisu imali. Nije imao za , kako on to zove, "snack ". Vidim ja, ovaj dolazi s dalekog puta. Ipak , nisam mislio da je prije toga prejezdio dio Pirineja i Alpa. Uporan neki čovjek , u ne više tako mladim godinama ( preko pet banke ).
Upitao : " Dug put, ha ? " ( on in
english instiktivno jer se vidilo da nije naš/vaš )
“Yeah, very long. From Portugal ...”
I tako ni pet ni šest, ponudim čovjeku da sjedne na terasi i popije nešto. Kapučino.
Prošlo je 18.00. Lagano predvečer. Žurilo mu se jer je trebao tu večer stići do hotela u kojem je mislio prenoćiti.
I sad ja zagnjavim. Krene razgovor...Opa, sveučilišni profesor na sveučilištu Sjeverna Carolina. Pa potom i profesor kompjutorske znanosti.
Pa fino ! Znao sam da taj crazy man mora biti tako nešto :))
Čovjek je fino objasnio kako mu je usamljenička vožnja biciklom na dugačke ture -lifestyle. Teško je to opisati riječima, kaže on. Bicikl …na cesti…sam sa sobom, nešto posebno.
Moram priznati da me tada zarazio tim pričama o putovanju biciklom. Nije ko lovačke priče..
.
Rekoh : " Kuda ? ".
Kaže " Prvo Mađarska, onda Rumunjska , pa natrag kroz Slovačku, Češku do Poljske i kraj- u Njemačkoj.
A ma nemoj ! Dobar potez puta !
Čovjek se nije bojao otići s biciklom u Rumunjsku.
Svaka čast :)
Ipak, može si i vremenski priuštiti. Čak dva mjeseca godišnjeg.
Sa sobom je imao Panasonicov laptop za koji mi je potvrdio da je specijalni model koji nije tako lako polomljiv.
I zbilja zgleda kao kompjuterski oklopnjak teže vrste.
Kaže, baciš ga s četvrtog kata i neće se polomit jer je neko specijalno masivno kučište. Aj reko , dobro. Nego , show me… the pictures.
Pokazao mi onda slike s puta. Otvorio Irfan preglednik slika.
Apenini su vražja stvar za bicikliste. Tu je nabio kondicije.
Na lapu ima HTML editor pa po putu ubacuje tekst i slike koje onda u nekom internet kafiću po putu uploada na svoju dnevničku stranicu putovanja.
Razgovor se odužio.
Pretresli smo sve živo.
Posebno političku situaciju u SAD-u , puls Amerike s Bushovim eskapadama. U jednom trenu dok smo spominjali irački rat upita : “ Jesi čuo za neokonse ? “. Kak ne, veliki geostrategi koji zidaju imperij koji nemogu izgraditi jer balon pušta na sve strane…
Olajavali smo Gatesa i njegovo MS ponašanje. Složili smo se da bi mu trebalo dati par mjeseci popravnog doma ;) I o blogovima smo nabacili koju.
Mark je gorljivi zagovornik Linuxa, iako na sveučilištu u uredu ima MACINTOSHA. A s nekim kolegom je napisao neke knjige o Richardu Stallmanu , te je svojedobno bio u njegovom krugu prijatelja za kojega je rekao da je “težak čovjek”.
Kao, Stallman se naljutio na njega jer je uzeo profit od napisane knjige … E to je , bolesni antikapitalizam ;))
Kratko je spomenuo Linusa Torvaldsa u čijem se krugu također kretao.
Ipak , najveći i najpasionirani dio razgovora odnosio se na bicikle i putovanja. Čovjek je napravio godinama razne ture po Europi I SAD-u.
Najupečativljije mu je putovanje bilo po Gvatemali.
Pitao sam ga da kaj je s rideom u Hrvatskoj ? Kak je to do sada prošlo ?
Nije bilo loše iako se požalio da je imao problema sa zagorcima :))
Negdje oko Zlatar Bistrice naišao je na nekog sadističkog ( iznimka ) zagorca kojeg je upitao kako preći “ona tamo brda “ i doći do izlaza za Komin. Zamišljam da mu je ovaj rekao “ Tame idite …, Tame gore “ :))
Kaže dok je otišao tim smjerom iza leđa je čuo sadistički smijeh zagorca koji ga je , kako je kasnije skužio, poslao na najoštriji uspon za prelazak brda. :p
Objasnio sam mu da je to vjerovatno protest našeg čovjeka na američku vanjsku politiku i napada na Irak. Ne uzet za osobno !
Vrijeme je proletilo . Vidio sam da je bio malo zabrinut jer ga je ovo omelo da napravi još sve što je taj dan naumio.
Poslije čitam na travelogu kak se nastavilo njegovo putovanje Europom. Došao je gore do Aušvica , pa se spustio u Franfurt – vlakom.
Ove godine imao je velikih problema s vjetrom na zapadnoj obali SAD-a. Oregonska obala je bila prilicno vjetrovita.
Detalji su na njegovoj web stranici. Slike su poslikane sa fotoaparata koji je pričvršćen na guvernal bicikla.
Post je objavljen 29.07.2004. u 22:43 sati.