"..odskoči mi iz mreže sanja
i toplinu ovog jutra ponesi u plavilo beskraja.
Potom me nađi
u zalivu trećeg neba
u dugi samoće
u zriku dječjih očiju
i upregni u bijela kola tišine..."
Ubio se u 6 ujutro....Nije bilo namjerno...Bio je trag individualne genijalnosti spojene u jednom, bio je glazba misli, ljubav dodira, i svjetlost svijeta...
"Treba mi svet otvoren za poglede, otvoren za trčanje, i treba mi soba da primi 5 hiljada ljudi sa dignutim čašama,... i lomi se kristal, svetlucaju staklene iskre pod našim nogama, kao potpuni stranci sa staklom u srcima, sa staklom u očima, na licima...Budi sam na ulici, Budi sam...Treba mi svet otvoren za poglede, otvoren za trčanje, treba mi soba da primi 5 hiljada ljudi sa dignutim čašama...."
Bune se generacijama, traže se, i tek rijetko odmah i nalaze... tek kasnije, kao on što se bunio i nalazio, kao što je bio-tinejđer, jednom...tinejđeri u odnosu prema ljudima, prema čovjeku u sebi kojeg su zaboravili njegovati...i vidi se vidi to tonjenje u besmisao, bez ideala su, bez ičega, tu i tamo koji darker, punker,metalac, hipijevac koji mi daje nadu u to da individualna svijest jos negdje preživljava i da se sve nije utopilo u kolektivnom nagonskom, narodnjačkom....
" I kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu, pod velikim svetlim suncem, pod velikim svodom....Mi imamo snage za još dan...Mi menjamo dan za noć, mi menjamo noć za dan..Prolaze brodovi, trube u čast, zvone na uzbunu... Deca uče da plaču, deca uče da poznaju svoj glas.. u toplim jaslama, u hladu bora pod zidom čempresa, mi menjamo našu noć za neki tuđi dan...Mi menjamo dan za noć, mi menjamo noć za dan...."