Krenuvši na put, što jedino ti ostaje, salijeću te svakakvosti. Osjetiš kako nisi u osami, jer data ti je moć promjene postojanjem. Gradiš svijet svoj na viđenju svijeta sobom. I tako jedna za drugom slijede 'spoznaje': 'To je to, a ovo je ovo.....'. I radeči tako vremenom i zaboraviš, da su to slike i pamćenja, a ne stvarnost. Stvarno je to, da su to slike i pamćenja u tebi. A stvarnost? Pa, ostala je tamo, gdje sliku stvori.
I tako stvorismo svoja viđenja svijeta. Mislimo, kako smo u svijetu kakvog vidimo. A, možemo li prenijeti svijet u misli? Ne, postoji razlika između svijeta i mišljenja o njemu. Koliko mislitelja toliko i svijetova, a svijet je samo jedan. A ti svijetovi su svaki po svome.
Mislim; shvatih da mislim. I bi svijet i ja u njemu. S poštovanjem svijete, blogam
malo i o tebi. Znam da je to bloganje, a nekom možda i tren da pogleda i sebe.
Proživjeh mnoga pitanja, pa i bez odgovora. Neka i zato, jer nisu uopće imala uporišta u stvarnosti. Vidim i na blogovima puno onih koji traže rješenja u stvarnosti, radeći u svojim mislima. Prijatelji, promjenite misli. Pomaknite se, ili ako ne, shvatite da slijed je to u svijetu u vama. Svijet je svijet, a misli su misli, mada i ti procesi su u svijetu u kojem smo i mi. Reči ću da je to put razumjevanju sebe.
Što ja to u blogu o go? Ne, nije bez veze.
Igrajući go, od onih početnih koraka, pa do ovih znanja, koja se bilježe majstorskim naslovom, često sam se susretao sa sobom. Bilo je u igrama puno loših procjena, krivih viđenja vrijednosti pozicija, krivih odluka.... Tražeći razloge greškama u igri, našao sam sebe. Da do toga pronalaska dođe, morao sam biti spreman to prihvatiti. Tek tada stvaraju se uvjeti promjene sebe.
Radeći s djecom, učeći ih igrati ovu meni divnu igru, vidjeh puno spontanih odluka za slučajeve poraza. Često to biješe odustajanje od igre. No, dobro, vjerojatno go i nije za svakoga, ali kada to bude način reagiranja na poraz, vjerojatnost je da je to bježanje od susreta sa sobom. Osim toga, nije lako vidjeti ljepotu, u nećem, što još dobro ne poznaješ. Tu je zato učitelj toga, da prepozna takav slučaj i uz lak prijateljski pristup, pokuša približiti ljepotu igre djetetu. To je ustvari ponuda gledanja na sebe, kao čimbenika u svijetu svome. Malo je teže kod odraslih, jer oni stvoriše autoritete često s uporištem u nekim, po meni krivim, prosudbama. Iz iskustva znam, da i ja neke stvari ne vidim dobro, ali spreman sam poslušati, pa i shvatiti kritiku. U najmanju ruku, shvatiti ću kritičara, pa možda i još jedan pogled na svijet. I time ću obogatiti sebe.
Slično je i sa životom općenito. Naša planeta je kao ploča za igranje goa, a mi i sve ono živo oko nas, pa i neživo, kao pozicija u gou. Svaki od nas igra dio cjelokupne igre. Tu su aktivnosti raznih vrijednosti. Sudim li kao igrač goa s iskustvom, vidim da nosim dio odgovornosti za svijet. Razlozi mojih pogrešaka su, u prvom koraku, u meni. Ustvari jedino na to mogu i djelovati, pa čak i kada je to začetak svijesti o svemu što se zbiva. Stoga, čuvajmo ovaj naš zajednički svijet, jer u stvarnosti jedino njega imamo.
Još o otklonu na drugu stranu, u svijetove izobilja i blagostanja. To je kao premoćno dobivena pozicija u gou. Pobjedom dolazi zadovoljstvo i često nemjenjanje sebe. Ako se to često dešava, neki se uljuljaju u nerad. Pad je u takovim slučajevima težak i vrlo neugodan. Neki imaju u sebi sustave razmišljanja, koji im omogućuju nadprosječne rezultate. To su talenti. Vrijednost je u upoznavanju sebe i tada zahvaliti na daru, na neki način. Ne dozvoliti samozadovoljavanje, jer to je put u iracionalnost. Treba krenuti dalje, jer to je život.
Stvarno Vas pozdravlja bloger Mladen
E, ako neznate kuda navečer, a danas je srijeda, navratite od 19:00, do 21:30 u Belot-klub 'Velebit' na Trgu (južna starna u pasageu), ak ste u Zagrebu. Tam bude i nekolicina nas goaša igrajuči go. Bit ćete dobrodošli.
Post je objavljen 28.07.2004. u 12:50 sati.