"Riječi su moje igračke..." pjeva Balašević u jednoj svojoj pjesmi.
Više puta sam iskusio nešto što ne bih potpisao kao apsolutno pravilo, ali je često ostvarivo:
Što tiše govoriš - bolje te čuju!
Što manje riječi upotrijebiš - ispravnije te razumiju.
U pohvalu dobrim riječima, bogatim dušama koje susrećem na Blogu, nježnim i životnim izričajima kojima me svakodnevno darivate i kao zahvalnost "za vsaku dobru reč" donosim nekoliko bisera domaće haiku poezije.
Dok gledam djecu
zaboravljam sve što znam –
i znam sve!
Robert Bebek
Sve briše krpom,
samo maminu sliku
golim rukama.
Branislava Krželj
Na trenutak
Uzljube se prolaznici
u pogledu
Jadranka Brnčić
Dječak pogleda
kriomice očevu
pa svoju ruku.
Petar Despinić
Dolazi tramvaj.
starica bi ušla
na sva vrata!
Željko Kidrić
Vojnik je pao.
kako glasno na ruci
otkucava sat
Enes Kišević
Kratak dogovor:
skitnica i strašilo
trampe šešire.
Ivan Kovačević