Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gogame

Marketing

To je moj put

U jednom velikom svemu i ničemu, kao da jest nešto nekakvo. Ni veliko ni malo. I veliko i malo.
Tamo negdje odvoji se od jednosti i kao perce, lako nošeno zrakom, osjet. Širi se ko sreča, ko nešto, ko toplina. Skuplja se ko uzmak, ko 'ne to', ko drhtaj. Pokušavam prodrijeti u one prve osjete, kojima sam sam sebi potvrdio svoje postojanje. Bilo je to buđenje svijesti o sebi, u meni. Doživljaj i bez znanja; doživljaj uz prva pamćenja, doživljaj do tada nedoživljen, bez iskustva ove osobnosti. Kretao sam na svoj put. Predamnom je bio cijeli život sažet u svo ono 'neznanje'. I sjećam se sada i onih prvih svjetlosti u vrijeme kada me majka previjala. Sjećam se i neugoda punih krpa, jer se nije moglo kazati da je vrijeme nuždi. Sve se razvijalo nekim redom, što je u prirodnom razvoju, ne već po potrebama, jer potrebe ni ne razumijeh. Događaji su dolazili sami po sebi. I oni bijahu netko.
Naučio sam razna znanja, upoznao puno ljudi, doživio razne stvari, vidio dobra i zla. I svo to vrijeme nisam se maknuo od onih prvih osjeta, jer još neznam što mi se to desilo. Pitanje je to ustvari čudno, jer kao da se pitam ko netko tko je bio i prije svoga postanka. 'Gdje sam to došao?' Nešto kasnije kada shvatih da sam to ja, pitam se: 'Tko je i od kuda to došao?'. Shvatih, po malo, kako to razmišljanje stvara viđenja nekih slijedova, koje tumačim kao prirodne. Tako se u mislima stvori viđenje postojanja prije postanka. Ostalo bi to kao apsurd, da nisam tijekom života naučio jednu divnu igru. I ne voljeh je u prvim igranjima. Sada znam, da bilo je to prvo površno poznavanje goa.
Razmišljam o gou kao igri koja ima svoj put od početka do kraja. Već prije njenog postojanja u potezima, ona počinje. Kao nešto što jest i prije početka. Sve to 'prije', je ono čime se priprema onaj njen dio kada potezi idu na ploču. Tu su i dva igrača, koji je čine tijekom igre, pa i svi ostali uvjeti za njen početak. Partija će biti nešto u svome okruženju, a okruženje će ostaviti važan trag u njoj. Taj upliv okruženja se u slijedu poteza i ne vidi i ne štuje u večine, ali on jest. Svaki potez je rezultat tisuća raznih utjecaja, koje igrač pretvara u odluku o potezu. I tako svaki korak jest rezultat svega što odraz u njemu ostavlja. Raznih ima partija, a tako i ljudi. No, svi smo na svojim putevima.
Igrajući go, shvatih da je ispravnije gledati cjelinu, a ona se mijenja kroz male korake u njoj. Cjelina jest, a koraci su ono što nas vodi kroz nju, što nam daje mogućnost promjene u njoj i nje same. Naravno, od cjeline uvijek postoji i veća cjelina. Pitanje je koliko gledaš. Pitanje je to svijesti o njoj. I tako, kao da se krećem. Da, tako je to i u gou!
Ima mišljenja da je ovo što prihvatih kao svoju zanimaciju teško. Sve je relativno. Svatko gleda od sebe. Pitanje koji su to pravci gledanja i što se vidi na taj način? Stoga kažem: 'Go je kao put', a i 'Život je kao put'. To bi značilo, da ono što ti od ovoga vidiš, sa svoga puta, nije ono što u mome znači. Ja zborim idući putem svojim. I svi mi to činimo tako, bili toga svijesni ili ne.
Postoje laki načini zadovoljstava i većina se nađe na putu njihovog upražnjavanja. Uzimati ono što je na dohvat ruke, bez većeg truda, pa čak i težiti tome da to bude što lakše, uskratiti će puno spoznaja. Ne koristeći nešto, što možeš koristiti, dovest će do atrofiranja tih mogućnosti. Na neki način sam progledao. Čak i vidjeti da se može vidjeti i više i kvalitetnije je spoznaja, jer to već i nije očima. I gledanje je promjenljivo. Tim načinom kvalitetnija je i spoznaja. Još uvijek kao bebač, nastojim vidjeti gdje sam to došao. Ne, neću to odbaciti, pa kao neka 'zrela' osoba nadići to, a da nisam još ništa od toga razumio.
Znam, da je cjelina ono što je, jer dio bez cjeline nije opstojan. Prihvaćam je i štujem i to nastojim činiti i životom. A to što sve to činim koracima, ta ja sam na svome putu.
I zašto sam sve ovo napisao? Da, i to je jedno veliko pitanje.
Tamo negdje na putu svome, kroči korak po korak bloger Mladen i misli i na vas na putevima vašim. Neznam koliko i kako me vidite, ali ja kao da vam mašem na pozdrav.


Post je objavljen 27.07.2004. u 10:00 sati.