Rijech "oprosti" onome ko je izgovori mnogo znachi. Onaj ko ju kazhe ochekuje da ono shto je pogrijeshio bude oproshteno, zaboravljeno chak. Da se izbrishe iz njegovog 'dosijea' kao da nikada nije ni bilo. Da se zaborave te greshke zbog kojih se trazhi oprost. I iskreno se tome nada.
Oprostiti nije teshko. Kazhu, onaj ko prashta, on je najvechi.
I sama sam do sada oprostila svima koji su trazhili oprost. Jer zaista nije teshko oprostiti. Oprostila sam svima, sem tebi. Tebi ne mogu oprostiti. Ne mogu, jer te volim. Ljudima prema kojima osjechamo neshto jacheg inteziteta, teshko je oprostiti. Chak i kada bi se moglo nekako prechi preko toga, nebi se moglo zaboraviti. A ne zaboraviti znachi isto shto i ne oprostiti. Bar znam po sebi, ako kazhem da chu ti oprostiti, lazhem sebe. Jer neka mala stvar koju trebam oprostiti chuchi u meni, i polako raste u veliku. Znash ono kad ti se zub pochne kvarit, ako ga ne ispravish na pochetku, on neche boliti dugo vremena, sve do jednom. A kada zaboli, on je truo skroz. Mozhda se opet mozhe popraviti, zalijechiti. Ali ostaje ruzhan. Vidi se ona zalijepljena plomba. Nikada vishe neche biti lijep kao shto je bio. Niti bijel. Niti zdrav. Tako isto i veza u kojoj se mnogo stvari mora oprostiti.
Ja ne mogu da prashtam. Jer previshe volim.
Post je objavljen 27.07.2004. u 00:16 sati.