"Čovjek je rođen slobodan; a posvuda on je u lancima.
Netko sebe smatra gospodarom drugih, a sam ostaje veći rob od njih."
- Jean Jacques Rousseau
Priča o Billu i Edu
"Jednom davno bijaše neko neobično malo selo. Bijaše to krasno mjesto za život, a ometala ga je samo jedna teškoća. Bez kiše, selo nije imalo vode. Želeći jednom i zauvijek riješiti tu teškoću, starješine odlučiše da se voda dostavlja u selo svakoga dana. Dva čovjeka dobrovoljno se prijaviše za taj zadatak i starješine obojici odobriše posao. Znali su oni da će njihovo takmičenje cijene održavati niskima i da će osiguravati dodatne zalihe vode.
Prvi od dvojice dobrovoljaca, Ed, smjesta kupi dva čelična vedra i počne trčati putem do jezera, oko kilometar i po udaljenog od sela. Odmah je počeo i zarađivati, od zore do sumraka vukući u svoja dva vedra vodu iz jezera. Praznio bi ih u veliku betonsku cisternu za vodu koju su izgradili seljani. Svako bi jutro ustajao prije svojih suseljana kako bi provjerio ima li dovoljno vode. Bijaše to težak i mukotrpan rad, ali bijaše on jako sretan i svojom zaradom, a i samim posjedovanjem jednog od dva ugovora za taj posao.
Bill, drugi dobrovoljac s ugovorom za taj posao, ne neko je vrijeme nestao. Mjesecima ga nije bilo, što je uvelike usrećivalo Eda jer nije imao nikakvu konkurenciju. Sav je novac pripadao njemu.
Umjesto da kupi dva vedra i tako se utrkuje s Edom, Bill je napravio poslovni plan, stvorio korporaciju, pronašao četiri ulagača, zaposlio predsjednika koji će voditi posao i vratio se nakon šest mjeseci s graditeljima. Za godinu dana izgradiše široku čeličnu cijev koja je povezivala selo s jezerom.
Na svečanom otvorenju Bill je objavio da je njegova voda čišća od Edove. Znao je on da su se ljudi žalili na prljavštinu «Edove» vode. Objavio je i da selo može opskrbljivati vodom dvadesetčetiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ed je dostavljao vodu samo za radnih dana… vikendima nije radio. I na kraju, Bill obeća da će za svoj, kvalitetniji i pouzdaniji izvor vode naplaćivati 75 % manje nego Ed. Selo ga radosno pozdravi i svi odmah otrčaše na slavinu na kraju Billove široke cijevi.
Kako bi se mogao natjecati s Billom, Ed smjesta spusti svoju cijenu za 75 %, kupi još dva vedra, stavi poklopce na sva četiri vedra i počne vući četiri vedra odjednom. Kako bi pružio bolju uslugu, zaposlio je i svoja dva sina, koji će raditi noću i vikendima. Kad su otišli na fakultet, Ed im je poručio:
«Požurite natrag jer jednoga će dana ovaj posao biti vaš.»
Iz nekog razloga njegovi se sinovi ne vratiše nakon fakulteta.
Bill je, s druge strane, shvatio da ako njegovo selo treba vodu, trebaju je i druga sela. Preuredio je svoj poslovni plan i krenuo prodavati svoj brzotekući, širok, jeftin i čist sustav za dovod vode selima diljem svijeta. Svako mu dostavljeno vedro donese samo penny, ali svakog dana dostavi milijune vedara vode, a sav taj novac «curi» na njegov bankovni račun. Bill je izmislio cijev koja selima nosi vodu, a njemu novac.
Bill je otada živio u sreći i obilju, a Ed je do kraja svojega života mukotrpno radio i imao novčanih teškoća. Kraj."
Ovo je priča o financijskoj slobodi i o tome kako je ona dostupna svima nama ako otvorimo oči, ako otvorimo um za nove ideje i pronađemo načine kako jednostavne uobičajene stvari raditi na drugačiji način, kroz sistem koji nam donosi novac a ne traži naš angažman. A to znači financijsku slobodu koja nam daje dovoljno vremena i novca da živimo u velikoj sreći i obilju poput Billa. Nažalost, većina ljudi misli kako su stvoreni za to da rade osam sati dnevno, četrdeset godina do mirovine koja im onda nije dovoljna niti za preživljavanje. U današnje vrijeme slobodnog poduzetništva postoje brojni sistemi i načini pomoću kojih možemo ostvariti svoju financijsku slobodu i riješiti svoj novčani problem. A to je kod većine ljudi ipak najveći problem.
"Svatko tko kaže da novac nije važan očito nije bio bez njega jedno dulje vrijeme."