dragi ameks,
lijep pozdrav na početku, nadam se da ste svi ekipa dobro, i da se uspješno vrbuju novi članovi. ja (ponovo) nisam među njima - iako sam željela biti - ali mi je jasno da još ne ispunjavam uvjete, pa svaku vašu riječ i odbijenicu primam pognute glave s respektom i udivljenjem. evo, prije godinu dana kada sam se online prijavila, lijepo ste me odbili, najprije mailom pa zatim još i poštom. kao da jednom nije bilo dosta, morali ste još taj posljednji čavel u sanduk zabiti, ali ne ljutim se na vas, barem niste nahuškali pse™ na mene i tjerali me da s ostalim odbijenima gola slažem ljudsku piramidu™ dok mi netko iz odjela marketinga gasi čikove na leđima, i da kojekakve druge đavolije izvodim. hvala vam na tome.
godina dana prošla je brže nego sam uopće primijetila, u međuvremenu sam peglala diners® i master card® koje imam kao onaj “dodatni član” i tiho patila što nemam u vlasništvu barem jednu nekretninu, pa makar grob na vlastito ime, ili vrijednu pokretninu kojom bih vas impresionirala. sumnjam da biste moje pseto adekvatno vrednovali iako je vrlo pokretno, umiljato, jako lijepo, ponosnog držanja i savršeno preklopljenih ušiju. i eto, godinu dana tako patim što ste me vi, kojima sam odlučila dati svoje povjerenje - i staviti na raspolaganje dio svoje plaće (ugovorene na neodređeno vrijeme), a koja je u granicama državnog prosjeka – odbili.
ali, gle čuda, nakon godinu dana, javili ste mi se opet. i to poštom! aritmija srca dogodila mi se istog trenutka kada sam ugledala kovertu s prepoznatljivim logom kapitalizma, a ruke su mi drhtale od uzbuđenja dok sam otvarala kovertu koju ste mi poslali! o bože, nije zabuna! vi ste zaista pisali meni – BAŠ MENI! čak ste i pismo koje je zapravo obična špranca naslovili NA MENE! my heart – be still! a u pismu piše… tepate mi, laskate mi, meni osobno… sjećate me se od prošle godine… oh bliss, oh joy!
poštovana gospođo…
vjerujemo da je tradicija kartičarske kuće jedan od razloga što ste u kolovozu 2003. poželjeli postati korisnikom American Express kartice. Iako Vaš prethodni zahtjev za dobivanjem jedne od American Express kartica privremeno nismo bili u mogućnosti odobriti, razmatrajući još jednom Vaš zahtjev, s posebnim zadovoljstvom Vam nudimo našu novu karticu
American Express® Start Card
a onda, da skratim: rečena kartica, ne može se koristiti izvan hrvatske, godišnje dozvoljavaju do (čak) tri kupnje na rate … a onda još i ovo “Napomena – ponuda vrijedi isključivo za Vas”!
oh my god, YOU LOVE ME, you really, really love ME!
dragi ameks, na žalost, moram vas odbiti. ne želim postati vlasnica vaše Dječje kartice™. pola svoje plaće i dalje ću kao dodatni član davati dinersu® i master cardu® koje sam namjeravala nogirati zbog vas. oh, kakva bi to greška bila, nadam se da će mi oprostiti!
žalim, ali monopoly® sam igrala kao klinka u osnovnoj školi, i iako toj igri ni danas ne manjka uzbudljivosti, prerasla sam ju. ne, niste me uspjeli osvojiti ni izuzetno primamljivom ponudom da ću besplatno moći koristiti online uslugu “my account” na vašoj web stranici. (usput, preporučam vam na čitanje knjigu “funky business” u kojoj među ostalim piše da je danas hvaliti se vlastitim web stranicama i ovakvim “besplatnim online uslugama” isto kao i reći “naša firma ima zahod”.)
a i ne sviđa mi se kako ova kartica - koju nudite MENI, BAŠ MENI - izgleda. nadam se da nije i ovu dizajnirao mirko ilić, to bi značilo da vam je maznuo lovu za bezveze (što bi mi bilo neizmjerno žao) jer je ta dječja kartica® zaista ružna. i te stilizirane *nule* na njoj, što poručuju? you worth nothing to us? you are zero? što? možda bi bilo bolje da ste dali djetetu nekog uposlenika da bojicama nacrta macu, peseka, kućicu, sunce i rijeku, i to stavili na karticu. tako bi dobila svu ozbiljnost koju zaista ima. ili, mogli ste na nju staviti komade plastičnog nakita. i to bi pomoglo u serioznom doživljavanju American Express® Start Card.
naime, piše u gloriji® (broj: 496 stranica 90) da ste nedavno u svojoj firmi imali organiziranu prodaju plastičnog *dizajnerskog* nakita. i da je prodaju nakita organizirala direktorica osobno, a nakit da je *dizajnirala* njoj bliska osoba. tako barem piše u gloriji® (broj: 496 stranica 90). budući dakle da je prodaju organizirala osobno direktorica, nema ni sumnje da je među kupcima vladalo oduševljenje koje nije bilo glumljeno samo zato da bi se direktoricu zadovoljilo. ne sumnjam ni da je prodaja išla i više nego odlično, a ne sumnjam ni da se *dizajnerska* plastika mogla kupiti i na karticu. čak i na American Express® Start Card a.k.a. “dječju karticu®”.
to je ujedno i jedino za čime žalim neulaskom u klub vlasnika ameksa, jer sam obožavateljica plastičnog *dizajnerskog* nakita. nadam se ipak da će biti organizirana još neka prodaja, možda u bratskim kartičarskim kućama? pa da diners® karticom kupim plastične jagode za objesnit na uho. kao što su ih kupile mnoge uposlenice i uposlenici ameksa gdje je direktorica tog istog ameksa i organizirala prodaju nakita svoje kćerke. pisalo je to u gloriji® (broj: 496 stranica 90).
sad vas lijepo pozdravljam, ostanite i dalje takvi kakvi ste bili, uvijek protiv nepotizma™, uvijek nepokolebljivi i pošteni prije svega. osim toga, ja zaista ne poznajem BAŠ NIKOGA tko je do svoje ameks kartice došao skraćenom procedurom inkvizicije jer je dobar s perom, ili hrvojem, ili domagojem. nemojte biti popustljivi ni prema meni, samo vas molim da više ne koristite moju adresu jer vam za to nisam dala odobrenje. molim vas da mi se ne javljate, da me ne uznemiravate, ne vrijeđate i da mi prestanete nanositi duševnu bol, a što ste pismenom ponudom učinili.
ja se sada idem posvetiti peglanju®.
kartice dakako.
za odrasle.
diners.
p.s. i ne zaboravite provjeriti koliko se to ženskih bastarda u kolovozu prošle godine prijavljivalo za ameks! možda se ipak odlučite za ljudsku piramidu™, nahuškane pse™ ili neku drugu originalnu american way™ metodu nagrađivanja.
Post je objavljen 26.07.2004. u 17:26 sati.