Dobro, dan prvi baš i nije, već je drugi, ali... jučer je bilo prvo upoznavanje s morem, valom i kućom. Niš posebno osim mora... božanstveno, a za one koji se u Zagrebu kupaju u znoju lica svoga (ili na kiši), da vam malo mast izvadim: prvi ulet u more – kad vam morska voda izmasira cijelo tijelo, poput malih slanih kuglica, opere uši i oči, a sol vam očisti i tijelo i dušu i polako počinje sapirati sav stres i nakupljen umor... smiraj koji nakon toga čovjek osjeti potpuno je mek i mazan...
No, počinjem upoznavati svoju okolinu. Otok je mračan, divan, razveden, kvrgav, sunčan, plav, modar, zelen i bijel – od kamena i šume, od bilja i mirisa, od mora i mora, i mora i plavoga neba. A ispred kamene kuće sagrađene oko bora koji se nadvija nad pola terase (na kojoj sam ja, btw, zauzela najbolje mjesto sa svojim ligeštulom, na mjestu popularno nazvanom osmatračnica, s kojega pogled puca na Korčulu i s kojega se jutros vidjelo kako munje šaraju nebo a otok preko puta pere kiša!), nalazi se parkiran brod (nekad tunolovac, sad prijevozno sredstvo za guštanje žabarima iz metropole), 'gumica' od 7 i pol metra i nekoliko malih čamaca plus dječji za zabavu! (To je sve naše – hehehe!) Ispod terase je stijenama oblikovan ulaz u luku s kojega skačemo u more... more klopara o bijele stijene na kojima obitavaju galebovi i koji se klikćući strmoglavljuju u more. Jutros je jedna ženka galebica plutala na vodi dva metra od mene dok sam plivala: promatrala me ravnodušno kao da zna da sam tek gost – nikakva joj opasnost od mene ne prijeti!
Ovdje je sve tako mirno i smirujuće: ovdje nema ni puno brodova iako je uvala popularna zbog jedne konobe i njene spize (jel se tako kaže?!). Ovdje ljudi žive polako, ovdje more šumi polako a cvrčci su jedini brzi ritam koji ćete doživjeti!
Dijete uči plivati, 'opušta' se u vodi i traži 'malo mira'.
Tata roni, a mama broji ribice pod vodom... i piše.
Jutros smo se vozili na gumici: prvo upoznavanje s mjestom na kojemu ćemo provesti sljedeća dva tjedna: šiške su mi se prilijepile na čelo – koji vjetar u kosi, koji gel... 40 milja na sat!!! Imala sam osjećaj da se malo brže vozimo da bi mi vjetar otpuhao trepavice!!! Popili kavu ispred hotela Lastovo i vratili se prezalogajiti.
Prva gastro natuknica: domaći kozji sir u akvarelu od hladno prešana maslinova ulja s tamno zelenim dodirom kista: kapare koje su se po tanjuru razmilile kao bubice. Kruh i rogačuša. Nisam se makla s tog ligeštula... još!
Post je objavljen 26.07.2004. u 11:00 sati.