Marketing
Jucer nisam bio u stanju pisati zbog stanja u kojem sam se nalazio od prekjucer. Krenimo dakle s tim. Krenuli smo u obilazak grada. Picadilly Circus, Trafalgar Square, Houses of Parliment... U Virginu na Picadilly-u spiskao 68 funti na CD-e. Puno, puno novaca. Zatim smo se vratili doma, jer valjalo se istusirati i krenuti ponovo put grada do nekog kluba gdje je Grk slavio zadnji dan posla. Dosli smo tamo iza 21.00, pa smo morali platiti 5 funti za upad. Muzika glasna i houseasta, te se bas nije moglo previse pricati. Upoznali smo i stanovitog Srdjana, koji je rodjen u Makedoniji, ali je Srbin. Poslije cu malo vise o njemu. Razgovarao sam sa nekom curom koja je prosle godine bila na ljetovanju u Hrvatskoj, i navodno joj se jako svidjalo, iako mi nije djelovala jako iskreno. Rekla mi je da izgledam kao Harry Potter. Mozda, ali kao Harry Potter nakon odvikavanja od alkohola. Pili smo svasta. Pivo, absint, white russians, ouzo... Pricao sam kasnije i s nekom Irkinjom, koju sam dan prije vidio u Tate-u. Zbilja je cudno da u gradu od 10 miliona ljudi dva dana za redom naletim na istu osobu. Malo smo se tome cudili, a poslije sam joj valjda postao dosadan, pa je otisla. Klub se zatvarao i bilo je vrijeme poci. Pricali smo sa Srdjanom, koji je nas provocirao Partizanovim pjesmama, a mi mu uzvracali Dinamovim. Redar nas je uljudno zamolio da prestanemo. Nisam imao pojma gdje se nalzimo niti kako cemo doci doma, a nije ni Jay-Z. Na svu srecu, Srdjan je jedini bio trijezan, i nasao nam je autobus. Hvala Srdjo. Vozili smo se do Hammersmitha, gdje smo morali presjedati na drugi autobus. Za vrijeme cekanja na drugi autobus, Richard i ja smo se posteno izbljuvali pred svima na stanici. Nakon jedno sat vremena bili smo doma.
I probudim se ja jucer. I veli meni Jay-Z: "Znas kaj je bilo?". Velim ja: "Nemam pojma". E sad ovako: Jay-Z-eva majka je jucer putovala na Barbados u posjet svome muzu. I zamislite sad prizor. 6 sati ujutro, Vi se dizete jtako rano jer upravo idete na zasluzeni godisnji odmor, ulazite u kupaonicu, a ispred vas lezi mrtav pijan Richard i spava. To mora da je prizor koji se ne zaboravlja lako. Uglavnom majka mojeg priajtelja je probudila svoga sina i naredila mu da probudi Richarda. On je vjerovatno u neko doba noci otisao na zahod bljuvati, pa se onesvjestio. Veli da se niceg ne sjeca. ZAKON!!! Nakon toga smo otisli do Grka, pa smo tamo u nekom obliznjem kaficu pozderali tipicni "lagani" engleski dorucak, i onda otisli do Grkove kuce i kod njega se izlezavali na podu do nekog kasnog podneva, kada smo ipak odlucili otici doma. Navecer nismo isli nigdje, nego je Grk dosao do nas, pa smo malo cugali. Narucili smo i curry, i to je vjerovatno najljuca stvar koju sam jeo u zivotu. Ne preporucam onima slaba srca.
Evo slika od ova dva dana:
Junaci su osvojili Picadilly
Neosabanizam i u Londonu
Richard se sprema za izlazak
Post je objavljen 25.07.2004. u 13:05 sati.