Jucher mi je bio pravo sjeban dan. Danas je mnogo bolje. Ustadoh u 7, odmorna, po prvi put. Spremam sobu. Da lichi na neshto. Volim onaj miris chistoche kad se obrishe sva prashina, i kad se sve stavi na svoje mjesto. To je onaj osjechaj novog pochetka. Pochetka razbacivanja mozhda. Ko che znati. U glavnom to mi tako izgleda. A novi pochetak mi je itekako potreban. Sutra pochinje drugi semestar. Josh 3 mjeseca i ostvarichu ono shto vech odavno zhelim. I radujem se tome.
Kupila sam knjigu Agathe Christie.. obozhavam njene knjige. Chitala sam ih kao dijete.. nekako su mi opushtajuche. Uzhivim se skroz u njih :)
Moja odluka od jucher mi se chini ispravna. Za obje strane. Pokushavam se pridrzhavati.. radim bilo shta da mi skrene misli od toga. Ne zhelim da nadjem nekog drugog. Ne josh. Vezivanje bi mi teshko palo. Jer imam onu fobiju od vezivanja za nekoga. To mi ide vrlo teshko od ruke, i vrlo lako odustajem. Ali kada se jednom vezhem.. ne vidim izlaza iz toga. Ta osoba meni postaje sve. Sada pokushavam da se otkachim. Jer ljudi obichno kada grijeshe, i uvide tu pogreshku, pokushavaju je ispraviti. Bar ja pokushavam. A moja greshka je bila vezati se za nekoga ko nije moj. Ko to isto ne radi za uzvrat. Ali chovjek se uchi dok je zhiv. Kada nebi imali sva ova iskustva kroz koja prolazimo, zhivot bi bio siromashan. Ma moj zhivot i jeste siromashan.. ali ne josh za dugo.. dolazi bolje vrijeme.
Jucher sam ishla sa starom u shoping.. milion ljudi oko nas.. ja shutim i hodam, gledam u prazno. Gledam, neki ljudi oko mene se grle, ljube, shetaju zagrljeni. Ja sam sama. I podjoshe suze na ochi. Chisto iz pomisli da mene niko ne voli, niti me treba.
Danas se vech osjecham bolje. Jer znam da postoji neko na ovome svijetu kome sam potrebna. Samo treba da ga pronadjem...
Odoh nastaviti sa spremanjem ovog brloga :)
Post je objavljen 25.07.2004. u 04:46 sati.