F. mi je rekao da u zadnje vrijeme ne mora sebi govoriti :"Danas ću ustati i biti dobre volje.Danas ću skupiti sav suvišak energije i biti dobre volje." F.zna da je to tako jer je ovdje gdje bodu agave, i gdje miriše na brodsko ljepilo, sparušenu travu i sunce.
F.voli svoj posao u Londonu, naime on radi na izvrsnom fakultetu, dobro je plaćen i ima crvena ulazna vrata i plavu kupaonicu u kojoj roni kad je daleko od mora..
F.sanja moje ljeto koje samo u ovim iznimnim trenutcima postaje i njegovim. Ja zapravo ne poznajem F.tako dobro, ali zato dobro pričam engleski i mi se super sporazumijevamo. Ja ga katkad fotografiram, pravim portrete njegove talijanske vanjštine, mada on zapravo nema veze s Italijom i izgovara svoj lovely tako kurtoazno ustima punim smješka kojeg ovdje ne treba namještati, kao kad ga namješta u Londonu.
F.je danas bio na moru, i ja sam bila...Na svojoj stijeni...Pokušavala sam poput P.jahati na valovima, ali nekako mi je bolje išlo spoznavanje da sam VAL i razmišljanje o cirusima koji su lepršali ponad moje glave. Cirusi su jedini oblaci koje znam sa sigurnošću raspoznati, jedini za koje znam sigurno da donose novo vrijeme....
I onda zatvorim oči, i vidim jednu drugu sebe..Onu koja opovrgava sve ovo što je oko mene onda dok su mi oči otvorene. Imam zelene oči.Ljudi često misle da su plave. Žele da imam plave, žele da budu plave za njih.
I uvijek ta nazočnost očekivanja...
Očekivano živim neočekivano ... kad se dogodilo ta deviza mojih misli?
I mislim o LJubavniku...
I katkad se bojim zakržljalih misli, pogleda i kolektivne jage...
Plovim na ovratnicima tuđih snova....
Sanjam o PJESNIKU i njegovim pjesmama..
Glazba ima drugačiji zvuk pod morem....
Post je objavljen 24.07.2004. u 23:54 sati.