Dok ovo čitate, autorica annie bloga već par sati nije na bloghaeru već se nalazi izvaljena na trosjed. Čita novine, u pozadini joj kao radio svira MTV. Pokraj nje tri joj omiljena aparata: mobilni, fixni i daljinski. Na stoliću sokić. Pokraj soka Pringles žuti od sira. Čips gricka ruke joj se omasnile.
Dok ovo čitate autorica u gaćicama i grudnjaku odmara i ne razmišlja o blogu. Ipak je ovo vrijeme poslijepodnevnog uživanja. Preporuke stručnjaka: što manje kretanja, što više tekućine. Ne izlazite na ulicu ukoliko ne morate (recimo, otići po još tekućine). Autorica u biti o ničemu ne razmišlja, osim u trećem licu.
Dok vi ovo čitate autorica je upravo krenula po lubenicu u frižider. Laganim pokretima desne ruke otvorila je frižider i izvadila zeleno čudovište. Lubenicu jede s kašikom. Izdubi je. Ostalo nije slatko pa izbjegava. Nije za gledat djeci mlađoj od 18 godina. Masakr lubenice motornom kašikom.
Dok vi ovo čitate, autorica ovog bloga vraća se polagano nazad u dnevni borak i kao posljednja živina baca se svom snagom na trosjed. Obožava taj tupi udarac cijelim tijelom. Tttttt-up! Prvo trup pa noge i ruke. Vještim i brzim pogledom provjerava naoružanje: mobitel, fiksni, daljinski, sok, čips, Glorija, Feral, Tena, Mila, Globus, Sanaderova tajna, Nacional i Jutarnji. Sve je tu. "Mljac", pomisli pohotno, "kako će svi sad puknut od zavisti kako je meni super i kako ja super uživam" i promrmlja "još da se mogu počeškati po onom što porto ima, a Barbica i ja nemamo.". Nažalost, blogeri ne mogu vidjet autoricu ovog bloga kako uživa. To dotičnoj donekle umanjuje stupanj samozadovoljstva.