Pregled posta

You know what I'm sayin

Što reći o ovim niggawannabesima koje se u zadnje vrijeme sve češće može vidjeti i po našim ulicama. Na stranu to što je u većini slučajeva prvo pitanje koje se javlja "jesu li već odbijeni od sise", a ne "jesu li zbilja bad boy killaz". Ali sam izbor idola zaslužuje dobro češanje po glavi. Jer Da Hood nije preseravanje pred kamerama s dvadeset 9/10 razgolićenih crnkinja. Da Hood je devet metaka u tijelu koje imaš dobre šanse zaraditi prije dvadesete, lijepo je to sročio ipak ne tako besmrtni TupacAko ovo čita kojim slučajem neko ko se nalazi prozvanim, drage volje ću mu i prevesti što to nigga govori, s obzirom da imam blagi osjećaj da inače nema pojma o čemu to oni dok pušta pozere poput Ja Rula na svom boombox-u. Samo neka pita! Da sve to nije samo preseravanje pokazuje i brojkica od četrdesetak tisuća ubojstava godišnje in the states. Zanimljivo ju je također usporediti sa 56 000 službeno poginulih amerikanaca tokom desetljeća i više Vijetnama.

Ova zemlja pati od kompleksa manje vrijednosti, toliko jebeno velikog da bi kolege sa zavoda za mjerenja počinili masovno samoubojstvo od muke i nemoći, kad bi ih neko tražio da osmisle uređaj koji ima dovoljan opseg za njegovo direktno mjerenje. Kako drugačije objasniti patološku želju za gutanjem tuđih govana uz tvrdnje da je sladoled? Kako drugačije objasniti tvrdnje da McDonalds kuha, Perković pjeva ili idiote koji naškrabaju U na zidu prije nego "prikolju" žuju u obližnjem bircu. Čak ne postoji ni želja za "pravom stvari", pozerstvo je čisto dovoljno! Samo čekam da se neko sjeti pustiti na tržište govno na štapiću! Sigurno će biti veliki hit, čak i bez da preuzme termine pulovera iz Pariza na novoj!

Imamo i ljude koji bi sisali kitu sloniću ( ©copyright by Drito ), samo zato što mu je neko na čelu naškrabao "Made in Indija". Ideologija je divna stvar, jedino što je ponešto i bitno čemu njezina primjena vodi. I sad iako je truli zapad iskorjenio ili barem potisnuo na marginu neke od uzvišenih značajki indijskog društva kao što su: kaste, sati, davljenje putnika na raskršćima u ime Kali i slično, nadobudna vjerska učiteljica kojoj bi bila ispunjena želja da je tamo rođena, bi sudeći prema jučer prikazanom Oprah show-u još uvijek imala priliku završiti kao paljevina, ako mladoženja koji se javio na oglas njenih roditelja nije zadovoljan mirazom. Naravno sve to pod uvjetom da je rođena u dovoljno visokoj bivšoj kasti da ne stanuje na kartonu uz ulični zid. I sad iako će mi opet prigovoriti da je to argument koji više govori o odnosu prema ženama, što je prigovor na mjestu, primjetite da takve ideje ipak malo teže prolaze izvan najprosvjetljenije sredine. No unatoč svemu tome vjerska učiteljica s početka priče će se vratiti u zabit puna priča kako je tamo sve divno i krasno, kako bi voljela da se nikad ne mora vratiti, kako su joj slatki mali prosjačići ( kladim se da bi joj to bilo jednako slatko da su njezina djeca) i tako dalje i tako bliže ponešto zaboravljajući da onda ne bi imala te tisuće potpuno nevažnih eura za potrošiti na avionsku kartu, smještaj, svilu, tepihe, dragulje za švercanje i slično koji su joj omogućili da joj sve bude krasno i divno. I onda se nađe neka pametna glavica koja se čudi zašto ja ne prihvaćam Sai Dedine anegdotice koje bi trebale, valjda aksiomatski, dokazati da dva čovjeka koja jedu meso ne mogu biti prijatelji, a koje je našla shodno za čitati dok jedem. Dobro, ja sam eventualni "nedostatak agresivnih poriva" kod vegetarijanaca, sklon pripisati anemiji, but hey, that's just me.

Jedino čega nam fali su ljudi koji nisu odavno otkazali pretplatu na mozak, pa neće kad govore o idealnom svijetu samo pokazati prstićem razne lokacije na geografskoj karti ili kronološkom pravcu. Ali kome je još to potrebno u modernom svijetu gdje smo savršeno slobodni izabrati tuđe mišljenje koje želimo?

Post je objavljen 24.07.2004. u 14:23 sati.