Posebna prigoda ...
Moj prijatelj otvori jednu od ladica što su pripadale njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak pa reče:
- Ovo nije bilo što, ovo je nešto posebno!
Odmota paketić i odbaci papir, a onda se sjetno zagleda u prekrasno rublje iz birane svile i čipke.
- Kupila je ovo kad smo bili u Parizu, prije nekih osam ili devet godina. Nije to nikada nosila. Čuvala ga je za neku posebnu prigodu. Pa dobro. Neka onda sada bude takva prigoda.
Priđe postelji i položi rublje kraj druge odjeće koju će ona imati na svom pogrebu..
Da, žena mu je umrla.
Okrenu se prema meni i reče:
- Ne čuvaj nikada ništa za neku posebnu prigodu. Svaki dan u tvom životu je poseban!
Još uvijek mislim na njegove riječi…. One su mi promijenile život. Čitam više, a čistim manje. Sjedim za terasi i uživam u krajoliku, bez da mi smeta korov u vrtu. Provodim više vremena s obitelji, a manje u poslu. Shvatio sam da je život u biti jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj o preživljavanju.
Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan. Odijevam svoju najbolju odjeću, ako to želim, i kad idem u trgovinu. Ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, upotrebljavam ga kadgod poželim.
Fraze…. Jednog dana i jednog od ovih dana…, gotovo da su nestale iz mog rječnika! Ako nešto vrijedi vidjeti, poslušati ili učiniti, tada to i pogledam, i saslušam i učinim – ali SADA. Nisam siguran što bi žena mog prijatelja učinila da je samo znala da je neće biti ovdje sutra! Mislim da bi više kontaktirala sa svojom obitelji, svojim najbližim prijateljima. Možda bi bila nazvala svoje stare prijatelje i molila oproštaj za neke nesporazume, pomirila se s njima….
N.A.
Post je objavljen 24.07.2004. u 09:56 sati.