Dan je počeo grozno. Mrzilo me raditi išta. Bratova djeca skiče po kući... Bljak. Odlučila sam da odem do frizerskog salona.
Tipično ženski.... obožavam svoj frizerski salon. Nalazi se u mom kvartu. Obožavam svoju frizerku.
Dođem... sjednem u stolicu i slijedi 15-minutna masaža tjemena nekim preparatom koji miriše nevjerovatno. Onda sjednem na stolicu... i krene priča. Gdje je bila za vikend, kako joj ide u ljubavi. Onda ide update šta se desilo u našoj mahali od kako sam zadnji put bila u salonu. Ko se udao, ko oženio i ko razveo. Ova je trudna, ona je rodila...
Pa se onda malo žali: "Eto danas je bila jedna glupača koja se sutra udaje i izabrala frizuru koja totalno neide uz haljinu, a ni uz njen oblik glave"
Uvijek me oslovljava sa "ljubavi". Kako si ljubavi, čupam li te ljubavi, jeli ovo ok ljubavi.... Daje mi komplimentne, kako mi je divna boja. Kako mi je kvalitetna kosa. (citiram) "Ljubavi, tvoja frizura je smišljena za tvoj oblik glave, Savršenstvo"
Možda laže. Dobro, vjerovatno laže.... Ali ne iz loše namjere. koliko god da mi je dan bio koma, kada izađem iz salona osjećam se "Like a Million Bucks".
Post je objavljen 23.07.2004. u 18:23 sati.