Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/srcky

Marketing

finally I understand the feelings of the few . .

dakle da nastavim prichu o "letovanju" u "lijepoj" . .

Pre Splita, Dinare i balotanja imao sam i jednu (neugodnu) obavezu . .Davali smo godinu dana mom bratu od ujaka. Bio je neshto stariji od mene, ne puno, nekoliko meseci .. Poginuo je u saobracajnoj nesreci u svom "kecu" . .
Imao je tezak zivot koji se te poslednje godine pocheo sredjivati . . Ozenio se, pomirio sa roditeljima, kupio auto . .
Krenuli su na more i . .jebi ga . .

Proshle godine sam i doshao samo na sahranu (srecom imao sam pasosh) iako sam zbog posla morao shto pre da se vratim . .
Prvi poot u "nashoj" posle 11god.. najverovatnije ne bih dolazio josh neko vreme da nije "toga"

Ove godine je bilo mnogo manje ljudi, uglavnom rodjaci .. Neki su doshli bash iz daleka (Belgia, Herceg Novi, Bg), nije bah da im je bilo usput . .

Najchudnije je shto smo stajali pored groba (posle svih ceremonija) cuteci .. svi .. i to dugo. nisam gledao na sat (niko od nas nije ni mrdao) ali sigurno je bilo 15-17 min ..
Ne znam o chemu su drugi razmishljali. Bilo mi je chudno shto ne osecam veliku veliku tugu. Ipak smo nas dvojica bili jako bliski. Razmishljao sam o njegovom zivotu zavrshenom u 25oj i nekako prilichno hladnokrvno (na vrelom dalmatinskom suncu) shvatio da ce posle nekog vremena nedostajati samo svojim roditeljima ..
Nekako sam vishe razmishljao o svom nego o njegovom zivotu (mada sam ih usporedjivao kao da jedan od njih nije moj vec .. ) Nisam egoista nego, setio sam se da je neko rekao da bez obzira koliko smo popularni (i ne moze se bez nas) kad odemo nedostajacemo kao kofa vode okeanu . .

Ostavio je iza sebe mladu udovicu (kojoj je zivot sada sjeban), mladjeg brata (koji je bio sa njim u kolima) koji se sve cheshce svadja sa roditeljima, slomljenog oca i majku koja vishe nichim nije zadovoljna . .
Ostala rodbina je manje bitna ..

Sa moje tachke gledishta; mozda je tako moralo biti .. takve stvari se deshavaju (i to ne drugima). ali opet, to je samo moje mishljenje jer moja glava je uvek hladna a u mom srcu je za sada zima ..

the sun is in the east
even though the day is done
two suns in the sunset
hmmm
could be the human race is run

like the moment when your brakes lock
and you slide toward the big truck (oh no)
and stretch the frozen moments with your fear (aaah)

and you'll never hear their voices (dady, dady .. )
and you'll never see their faces
you have no recourse to the law anymore

as the windshield melts
my tears evaporate
leaving only charcoal to defend

finally i understand
the feelings of the few

ashes and diamonds
foe and friend
we were all equal in the end






Post je objavljen 23.07.2004. u 17:20 sati.