Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brankov

Marketing

kotač prazni

pozdravljam. mislim si kak bi bilo najbolje nešt napisati o mojem vujcu od mame. trebal sam ž njim iti danas na pilanu. trupce mu one prepeljati al je on jako smešni čovek.
i rekel sam mu da levu prvu gumu treba napumpati al se on baš neda krstiti i čim smo prežli prek jenoga potoka spustila je. imali smo stražne probleme. jer su trupci bili gore a se zmislite kak bi bilo natrak ih stovarivati i dok bi se guma zmenila opet ih gore nametati. hodali smo oko prikolice kak cucek oko mrtve kaše. vujec je stalno narekal kakvo mu se zlo pripetili pa sam mu rekel. nije ti se zdravo vujec tak živcirat jerbo to loše djeluje na živce. onda se je malo primiril. vidite kakve se sve bedastoče događaju u mojemu životu. zato sam i mislil da napišem to sve kaj se ljudi budeju čudili da i tak nežt postoji i sva sreča kaj je onda naižel jedan suzed od mojega kuma kaj me je na krstu držal. čovek je jako pametni nisam si to mogel ni pomisliti na tak nešt. jednostavno je taj suzed o kojemu sam vam malo prije ga spominjal kompresora zapalil na svojemu traktoru on dajca vozi. to vam je pravi traktor i prednju vuču na sva četiri kotača to mi je on rekel. samo dok zaglibi potegne jednu ručicu koja mu se nalazi kraj sica i onda zapali sva četiri kotača i prve i zadnje odjedamput pa se okreču i začas je van zblata. ili gdi več zapne jedanput je u pšenici mladi prepal jel je te godine bilo jako mokro. zapalil je komresora i napumpal je gumu za čas. rekel je da je to nekakvi specijalni ratacijoni turban koji se okreče i zrak sukče van pod velikim pritiskom. čudo jedno. začas smo bili na pilani. dalje je sve bila dečja igra.

Post je objavljen 13.05.2004. u 15:11 sati.