Petak je. Vrijeme je za novi problem. Kao pripremu malo ću o problemima općenito.
Ima ljudi koji misle da im je i bez ovoga dosta problema. Vjerojatno će, ako slučajno nalete na ovaj blog, brzo izjuriti iz njega. Možda ga neće više niti u bunilu otvoriti. A, što ustvari je problem? Za one koji na brzinu odjure, rekao bi da oni imaju neke probleme, a ovo ih samo podsjeća na njih. U životu imamo želje i puteve njihovog ostvarenja. Poneke od želja nisu ostvarive (kod nekih i većina). To su problemi.
Što su to želje? Ja vidim to kao slike u nama u kojima smo u takovom stanju, koji nam predstavlja ugodu. Furamo neke slike i tražimo način da ih ostvarimo. Kada to ne ide, bivamo nezadovoljni, pa čak i nesretni. Te slike često ne promatramo kritički.
U čitavom tom procesu, kojeg životom nazivamo, postoje uvijek barem dvije strane. Kada je samo jedna, onda je to samo to jedno. Raznih je naziva toga, ali po meni niti naziv nije to, čime bi se tome došlo, jer to je to i točka. Ako bi htio činiti odnos prema tome, mogao bi tek osjetom zahvale okrenuti se spram toga, jer već je veliko što i tako mogu. To je kao da činim zahvalu svemu u čemu i ja jesam. To je možda najviše što mogu. No u životu živih postoje stalni odnosi, a za odnose treba biti barem dva subjekta. Jesu i ostali, ali njih za pojedini slučaj zanemarujemo. Već ovdje pada u vodu gledanje o jednosti, pa makar i u preferiranju, jer tada furamo pogrešku u nepriznanju vrijednosti drugog subjekta. Tu su izvori većine nezadovljstava. To znači da nije jednost u slici o sebi. Ona uvijek odstupa od stvarnosti. Većina se, međutim, ponaša kao da to je samo to. E, pa problemi su u nerazumjevanju sebe i sustava u kojem funkcioniramo. Naravno, ne možemo tu činiti bitne promjene, ali možemo postepeno raditi na sebi. Time će se mjenjati i odnos prema drugim subjektima. To je kao u matematici, kada od dva broja mijenjate jedan od njih, razlika se među njima mijenja.
Pa, kako ja onda vidim rješavanje problema. Štovana gospodo, prijatelji, pa i vrapci, ne bježati od problema, već mijenjajte sebe. Bježati ćete moći 'sve dok vas noge služe', a što onda?.
Nas igrače goa go je naučio da postojimo, a to smo vidjeli kroz mnogo gluposti, koje u igri radimo, te da možemo tu nešto dobro uraditi mjenjajući sebe. Učeći ne činimo više iste gluposti. Tada se i njihova kvaliteta mijenja. Činimo tada složenije gluposti i po malo shvaćamo da je glupost naš suputnik. Mjenjajući sebe ustvari mijenjamo glupost u nama, pa pomalo one postaju drugaćije. Neki će možda jednom vidjeti, da to u nama više nije glupost, ali naš odnos prema tome će biti odraz odnosa prema njoj, a time i pokretač naših aktivnosti. I tako radeći na sebi konstatiram za sebe: 'Glup sam, ali naučio sam da je to u redu, ali nije u redu pomiriti se s time na način da ništa ne činim.' Znao sam u razmišljanjima doći do viđenja, da je neznanje osnova postojanja. Možda i jest, ali postojanje znači promjenjivost, vrijeme, rast,.....
Kada kažem: 'Ne bježati od problema..', ne mislim samo na ove naše go-probleme, već probleme općenito. Mi smo se na gou naučili suočavati s problemima, ali i razumjeti da smo u navećoj mjeri mi čimbenici u njima.
Biti će i problem broj 8, ali malo kasnije.
Sve ma koliko Vas god bilo uz ova slova pozdravlja onaj koji sve ovo odbloga Mladen
Post je objavljen 23.07.2004. u 08:57 sati.