Sinoc
I opet: vedro zvjezdano nebo iznad mene, inspiracija otvorenim nebom i beskonacnoscu. Na laptopu svira Lorena Mckennit i upotpunjava skoro idilicnu sliku. Radi malaricnih "pomocnika biskupa Komarice" uvukao sam se pod mrezu iz koje viri samo kabel do antene na podu koja mi omogucava da vam pisem sve ovo. Ovo me podsjetilo na price o osvajanju Sjevernog pola koje sam citao kao mali i upravo me pali taj film o istrazivacima u satoru usred ledenog bespuca. Idili kvari samo jedna muha koja je nepozvana usla pod mrezu i sada bijesni oko mene zeleci van. Ja joj otvorim, a ona ne shvaca. Muva gljuva.
Lijepo, a istovremeno mi se place jer mi je previse jako ono sto se dogadja oko mene. Nakon neprekinute serije 14-satnih radnih dana i sve manje spavanja, s lakocom me i do bijesa iritiraju mali i veliki zahtjevi mojih kolega. Jedino sto me drzi normalnim je cinjenica da u subotu putujem u mjesto gdje radi ta zracece zaljubljena svicarska lijecnica o kojoj sam vec pisao i susret s njom ce vjerovatno sve promijeniti. On better, rekao bi Ozon.
Nego, jedan apel do svih koji poznaju nase dvije studentice dizajna u Koelnu. Mislim da ih ovih dana ocekuje zavrsni ispit pa hajde da mislimo na njih da sa lakocom i uspjesno zavrse s tim. Naravno, ovo pisem sjecajuci se dobrih rezultata i mnogih anegdota iz sredine 90-ih kada je moja generacija komaja zavrsavala svoje fakultete pa smo radili ovakve stvari. Sjecam se da je Kan svojedobno imao listu "tko, kada, koji ispit" i da je onda meditirao na ljude, dozivljavajuci svakakve ludorije. Necemo o detaljima, ipak ovo svatko moze citati.
Laku noc Luigi, laku noc Bepina
Laka noc van bila, na mekon perju kusina
Zjog je za balote, posteja za jude
Mijarde lumina, neka vas ne bude…
Jutros
Sunce me probudilo pod mrezom i shvatio sam da danas mogu i ne raditi jer nema nikoga na poslu. Jupi. Prekrio sam mrezu plahtom i napravio hlad. Eto moje sheicke rezidencije u pustinji! Nakon meditacije, antena van i – eto me na Netu. Vjetar me lagano hladi, sviraju njezni instrumentali Bodana Arsovskog, muva je jos u satoru, veliki guster jarkih boja se seta po zidu, jez se muva okolo i pazi na zmije i skorpione, nebo je savrseno cisto, zamisljam da sam na Jadranu i ne dam se razocarati jer more nije 20 nego 2 000 000 metara odavde. Poslije noci odmora i kvalitetnog sna ipak je sve bolje nego sinoc. Danas cu uzivati u Erosu i Logosu – mislim na knjigu, pokvarenjaci jedni :-))
Post je objavljen 23.07.2004. u 08:46 sati.