Evo, čitam na hatenetu da li dijete pustiti na ljetovanje i kako protiv nostalgije ukoliko je vrtićke dobi.
Nažalost, nema savjeta šta uraditi sa onima koji se bliže pubertetu ili su već zaglibili tamo. A ja nemam pojma kako ovog mog natjerati da malo ode od kuće....
Razmišljam, sad mi je kasno da se kajem, kasno je da ga više tjeram van a manje da mu dajem knjige i kompjuter u ruke. Ljudi moji, po cijeli dan ne izlazi van, trkne samo do bazena dva-tri puta dnevno, probućka se, dobrano ohladi i evo ga već nazad!!!!!!!!! Pali plej stejšn, ili je na Warlords Battlecry III, ili gleda teve ili čita knjige.... ali ne izlazi iz dvorišta!!!
Navečer, budan je dulje nego mi, a sad evo spava blaženim snom pravednika. Ali. Uvijek ali. On se lagano budi pa ni sada nemam neke šanse sa onim mojim ispuniti bračne dužnosti. Polako raste nervoza, i u meni i u njemu, zagalamimo bez razloga, vičemo jedno na drugo. Ili na njega. Ili na kerove, mačke, golubove, vrapce...........
A tinejdžer kuži ništa, jelda. A možda i kuži al se pravi blesav...
Lako je kad imaš malo dijete, uspavaš ga, a taman i da se probudi, šta zna dijete... jednom nam se čak uvukao i u krevet i nismo ga isti čas ni snimili. Tek u jednom momentu onaj Moj skuži da ga grli jedan par ruku viška........
Tako da sam ja zaključila. Djecu treba slati nekuda preko praznika. Navikni ih odmalena, pusti ih da žive i nek oni puste nas da živimo. Brate mili, predugo je to ipak, ko bi mogao čekati pravu priliku danima. Ili curim, ili zaspim prije svih, ili onaj Moj zaspi prije nas, ili nešto. Nikako da nam se horoskop uskladi.
Jučer sam rekla mojoj mami, vodi ga nekud par dana, brak mi je u krizi....
Post je objavljen 23.07.2004. u 08:13 sati.