Svi imamo pravo izbora. Svatko odabire svoj životni put. Uspjeh nije slučajan i neće doći olako. Za njega se treba odlučiti i raditi one stvari koje do uspjeha vode. Pjesma Roberta Frosta najbolje opisuje razliku između dva životna puta. Jer svi mi nekud idemo i ako ne znamo kuda idemo kako ćemo tamo doći. Možemo izabrati krenuti putem uspjeha ili nastaviti ići putem prosjećnosti koji nam je svima nametnut (zato jer je lakši). Cijenu plaćamo u obje varijante, samo za uspjeh plaćamo je unaprijed i ubiremo rezultate kasnije, a za neuspjeh najprije dobijemo prosjećne rezultate, a cijenu plaćamo stalno - cijeli život. Sami odabiremo svoj put i otud nastaje sva razlika...
Put kojim ne krenuh
Dvije staze tu u žutu šumu skreću,
I žaleć što objema ići neću,
Ja ostah jedan putnik, dugo stajah,
Promatrajući jednu sve do kraja,
Gdje nestaje u trave što je spleću;
Tad drugom isto tako zgodnom, krenem,
Jer možda ima na me veće pravo,
Neutabana i obrasla travom;
Premda su obje bile prolaženjem
Zapravo podjednako izgažene,
I obje toga jutra ležale su
U lišću nepocrnjelom od nogu.
O, kanio sam prvom krenut drugi put!
Al znajuć kako staze beskrajne su,
Ja sumnjam da se na nju vratit mogu
Jednom ću o tome pričati s tugom
Kad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:
Dvije staze su se račvale, a ja -
Ja pođoh manje iskušanom, drugom:
Odatle nastala razlika je sva.
Robert Frost
Post je objavljen 22.07.2004. u 22:11 sati.