Eto, netko je napisao komentar na moj blog ovako kako zvuči naslov ovog teksta. I zapravo, baš dobro što je to napisao, jer inspirirao me za još jedan moj dosadan tekst. Jer ako malo bolje razmislim, pa i je dosadno sve to. Ali nije ni u cilju biti zanimljivo. Da je, pisala bih radije otrovne recenzije nekih hit filmova i anegdote iz života mojih prijateljica. Al ja sam se odlučila na ovaj sanjivi stil, onaj koji u biti čitaš prije odlaska na spavanje, jer te dobro uspava. I sama ovakve tekstove najviše volim čitati prije spavanja. Plus, skužila sam da ovdje ima i previše duhovitih tekstova. Pa svi se trude kao pisati duhovito. Neki s više, neki s manje uspjeha. Tu i tamo se nađe netko tko piše, samo da bi pisao, netko tko daje korisne informacije, al čak i to na duhovit način. E pa ja neću. Neću valjda biti ista kao svi. Duhovita. Bezveze. Ja sam se odlučila biti dosadna.
Ostavljam svima ostalima da budu duhoviti ... a ako vam je do dosade, common!
Dosada je najnepodnošljivija bol od svih naših boli, jer je ona bol umornosti, pa u nama ne izaziva snagu koja bi je mogla svladati.
Post je objavljen 13.05.2004. u 14:07 sati.