Svi su zbrisali iz Zagreba. Što je super.
No, prigrijalo je žestoko. Što mi i nije super.
U DM-u nikoga osim punih polica i teta na blagajnama.
U knjižari tek dva - tri zalutala kupca koji bi si njušnuli neko lako morsko štivo. No, skupo je bilo, pa su brzo odustali.
Nisam propustila pribaviti si latinske poslovice kojima vas namjeravam obasipati u sljedećem blogovskom razdoblju.
U Importenneu u onom velikom dućanu na uglu, mislim da je riječ o Konzumu, pohitam na brzu blagajnu ne bih li što prije počela piti svoju hladnu Jamnicu. Osjetim na svojim leđima nečiji znojni debeli trbuh.
Odmaknem se.
A neka će gopođa na toga s trbuhom: "Vi se gurate, zašto ste se ugurali, ja sam bila prije vas!!!"
A didica sa svojih 150 kila i 70-tak godina reče tako sočno i bezobrazno ženi da je ona glupača ove i one vrste i da se on gura jer se želi gurat.
(To je još i pristojno kako vam prenosim, no ne želim zagađivati svoj blog njegovim riječima.)
Oznojena žena skoro zaplače, a ja dobacih: "Pa gura se da nasloni svoj debeli trbuh na moja leđa.
Gospođo, ja vas puštam preko reda."
A dedek se još bolje prisloni uz mene lijepu i mladu
.
Žao mi je što ga nisam desnicom u centar. Ovaj put se izvukao.
...
Pisala bih vam još kako je u Zagrebu 21. srpnja, no moje razmaženo dupe nije dugo moglo izdržati na zagrebačkom asfaltu. Umjesto planiranih tri u šetnji je provelo tek sat vremena. Previše se naviklo na klimatizirane prostore.
No, u polusvjesnom stanju hodajući Zrinjevcem, polijevajući se litrom Jamnice, smislila sam barem šest dobrih, blogovskih tema. No, sve je isparilo. Skupa s Jamnicom.
Post je objavljen 21.07.2004. u 19:26 sati.