"Kad se vratim, čini mi se kao da sam došao u neki dječji vrtić. Za dvije-tri godine puta toliko toga vidite i upoznate, donesete toliko toga kvalitetnog u sebi i sa sobom, a onda dođete kući i vidite da se tu zapravo nije ništa promijenilo. Ljudi još pričaju iste viceve... Odmah počnemo čitati novine ili gledati televiziju i odmah sve znamo, jer se ovdje ionako nije ništa bitno novo dogodilo, a nama koji smo plovili jest.
Mi se cijelo vrijeme plovidbe smijemo, veseli smo, smijemo se ljudima s kojima razgovaramo. Kad dođemo, vidimo da se nitko oko nas ne smije, da više nema - zdravlja."
Mladen Šutej, moreplovac
"Ljudi su u svijetu općenito manje komplicirani i srdačniji nego u nas. Svatko će vam pomoći ako može. Općenito, vani je komunikacija lakša nego tu - mi smo nekako zatvoreni, nejasni."
Mladen Šutej, moreplovac
"Prvo, počne li vam tko pričati kakvu je oluju prošao, taj nije jedriličar. Jer, netko tko je stvarno jedriličar prošao je stotinjak oluja i nikome ne dosađuje s tim jer je to sastavni dio jedrenja. Nazovimo to skromnošću.
Drugo, trema pred morem. Stalno moraš, poput glumca, osjećati tremu pred morem, i ako je nemaš, taj dan nemoj izaći na more. Strah nije loša stvar, samo je garancija da si dovoljno oprezan.
Treća je dobra tjelesna kondicija. Moraš je imati vrlo mnogo, jer mnogi brodovi nastradaju zbog toga što posada nema fizičke snage da napravi ono što treba."
Damir Miloš, instruktor jedrenja
Post je objavljen 23.07.2004. u 21:00 sati.