Da bi Crkva dobila silu da svjedoči i objavi evanđelje potrebno je svakodnevno krštenje Svetim Duhom njenih članova. Krštenje Duhom je uvjetovano i nije proizvod slučajnosti. Nužno je sljedeće:
1.ozbiljna molitva za sposobnost govoriti riječi koje će grješnike dovesti Kristu
2.odbacivanje takmičarskog duha među članovima
3.priznanje grijeha i pokajanje
- jednom rečenicom: potrebno je biti na raspolaganju Isusu Kristu kako bi On našao nas za vjerne
te upućivao svoj poziv putem nas-
Ima li veće časti od biti od Krista pozvan u neku službu preko koje će on pozivati nove ljude u svoje kraljevstvo!
Poziv u službu je upućen svima koji su sami čuli poziv Duha i Zaručnice!
Svatko tko je čuo neka “govori: dođi”, a oni koji opet čuju neka “dođu” i neka “piju” od vode života. Isus poziva sve i to “zabadava” da dođu kod njega na nebo u Nebeski Jeruzalem – Božji Grad, gdje vlada pravednosti (savršena poslušnost Božjoj volji) i gdje se nalazi voda života na koju su pozvani svi putem lančanog prijenosa kao što je i rečeno: “tko čuje neka govori: dođi!” (Otkrivenje 22,17.) Neka govori: DOĐI ! Neka prosljeđuje POZIV u KRISTOVO KRALJEVSTVO! Svi su pozvani i to” zabadava”! Trebam pozivati ljude u kraljevstvo. Koji je poseban način najbolji? Određuje li ga moj Duhovni dar ili praktična potreba? Ili, da uradim “sve što mi dođe pod ruku”? Gdje god vidim “žedne” trebam ih pozvati. Isus te poziva u svoje kraljevstvo, u svoj grad, u svoj svijet!
Pitanje je kako to najbolje učiniti?
Osobni kontakt je najbolji, ali dobro je i imati neke oblike za uspostavljanje osobnog kontakta kako on ne bi ovisio o slučajnosti. Naravno, najbolji je “Filipov” model kada mu je sam Isus rekao da ide na tu i tu cestu i da čeka tog i tog prolaznika. Dakle, svakako da je preduvjet biti otvoren za čuti Krista, a i On te mora držati vjernim za određenu službu.
Post je objavljen 21.07.2004. u 12:15 sati.