Sve je djelovalo tako nevino poput igre vjeverica u Central Parku... sve do one večeri kada sam shvatio da njih dvije ne brbljaju. Piskarao sam nešto o Malom princu i to mi je sasvim odvuklo pažnju. Kad vjeverice utihnu, za razliku od jaganjaca, sigurno rade neki kvar na instalacijama. Dignuo sam krvavi pogled sa laptopa i sav se pretvorio u uho. Iz sobe se čula samo najava za sljedeću kompoziciju. Nema pljuvanja i zgražanja oko haljine, frizure, stylinga. Čudno. Digao sam se i tiho baš na prstima da ne zalupim glasno vratima došuljao do praga sobe.
Gledam ja, gledam imam što vidjeti: njih dvije se uskomešale na trosjedu, pa ukočile, pa izbečile. Punica trka laktom malu kovrčavu:
- Evo ga, iihihihihi, evo ga! To je on! Vidi ga. Gledaš?
- Gledam, gledam…- promrmljam sebi u bradu. I imam sto vidjeti. Asti 100! Nikita i neki tip. Tipični dalmoš. Visok. Crn. Zgodan. Majekmugaspalim. I pjeva. Opako pjeva.
Smrklo mi se odmah. Ne mogu provariti te 'vino, gitare, kaić, gore nebo, galeb.., dole otok, mala a disi ti spike. Lord Henry Votton, zvan Dirty Harry, onaj iz «Slike Doriana Graya.» Moje crno ja. Moj dark side of the moon. Moj Mr. Hyde. . Nisam vam to nikad pričao? Odmah, ali odmah se pojavio. Vidim ga kako stoji tamo negdje u forcimeru i cereka se:
- hehe, Porto moj, čitam mu sa usana- rekoh ti, najbolja kombinacija je žena s prošlošću i muškarac s budućnošću.
- Ko je taj trilobit?- prosikćem usprkos tome što sam htio zazvučati onako, by the way, sasvim nezainteresirano.
- Ah, tip je trzao na mene na faksu.- ozarila se mala kovrčava
- I? – upitah ja, značajno.
- I ništa…Zašto te to zanima?
Dr. Spock, svjetla polovica mojeg ja odmah je tu, i svojom paletom vulkanskih štoseva obuzdava vulkane u meni. Kuckam dalje: Mali princ imao je tri vulkana i svoju ružu s nejakim trnjem. Kako da se obrani.? I gdje da nađe jebenu ovcu?
- Verry charming artistic basis for ethic, Porto! I congratulate you on it. But how you are going to begin?- trovao me Harry
- By marring Sybil Vane!
- Marrying Sybil Vane? -cryed Lord Henry, But my dear Porto!….
Na Harriev nagovor, te večeri posudio sam u videoklubu «Tko to tamo peva». Hehehehe, najbolje je kući dovesti domaće. Oni odmah razvezu i izmame guji jezik. Promatrao sam svaki njen mig. Kako će se ponašati kad se pojavi pjevač kojeg glumi Dragan Nikolić. Ništa. Bila je mrtva hladna. Kad se počeo upucavati mladoj, koju glumi Neda Arnerić, tek je ovlaš zijevnula. Nešto tu ne štima. Inače, djevojačko prezime moje bake je Štimac, tako da sam se totalno uživio u ulogu budalastog mladoženje.
- Pođi sa mnom. Ti i ja ima da napravimo karijeru.- privukao je pevac mladu…
Mala kovrčava zahrkala je pokraj mene snom pravednice. Lukavica, pokušava me uvući u san…oči su mi se sklapale.
- U bre, pevac nagazio mladu…- Bilo je zadnje sto sam čuo prije snomorica koje su uslijedile. Sanjao sam pun brod Švabica, Mađarica, Čehinja, kaić, plažu, gradele, vino i gitare. I galebove. Mala kovrčava ima dakle česke, njemačke i mađarske krvi,a ova naša četvrtina je podravska. Majka mila.., pa ona uopće nema genetskih predispozicija da se obrani od takvih tipova !?
- Gdje ti je trnjeeeee ruuužo?- Drao sam se preko pučine. Između mene i otoka sezalo se nepregledno more ljubomore.
Dani su prolazili, a ja sam bivao sve luđi i luđi. Lord Henrry Votton kao da je zagospodario mojim tijelom i dušom. Naveo me ravno na plakat kazališta «Komedija». A na plakatu: pevac! U naslovnoj ulozi «Little Shop oh Horrors"! Igra biljku mesožderku Audrey II. Inače za sve one koji nisu gledali, »Little Shop of Horrors» je kultni broadwayski musical Ashmana i Menkena napravljen po Cormanovom filmu. Ma sigurno ste gledali barem opaljeni remake Franka Oza u kojem se razlijeva vrhnje hollywoodskih komicara iz 80' Steve Martin (he he, sjećate se one scene kod zubara?), Bill Murray, James Bellushi, John Candy i Rick Moranis. Otišao sam do kazališta i kupio dvije karte u prvom redu. Po povratku kuci, gurnuo sam flyer «Komedije» pod nos maloj kovrčavoj:
- Aaaaaaaa-a-a, evo ti tvoj pevac, gle dokle je dogurao…igra gigantsku biljku mesožderku u «Little Shop of Horrors».., ha ha za krepat. Idemo to odmah gledat - rekoh ja slavodobitno.
- Ti nisi normalan. Ti si ljubomoran. Pusti čovjeka na miru. Dečko je čist o.k. Jedna senzibilna i osjećajna duša.
- Tell me Porto, did you go behind and see her, after the play was over?
- Yes.
- I felt sure you had. Did you make a scene with her?
- I was brutall Harry- perfectly brutal!
Nismo otišli. Naljutila se na mene. Razmišljao sam malo o tome dali je moje ponašanje normalno. Pa jest. Zašto mi muškarci ne bi mogli pokazivati malo zdrave ljubomore? Zašto sebe hvatam kako skrećem pogled na izloge dok prolazi neka zategnuta butra? Zar sam nato spao? Pa zar nije i Mali princ držao svoju ružu pod staklenim zvonom? Kakva joj je opasnost prijetila na onoj usamljenoj planeti? Nabio joj je stakleno zvono i otišao se skitati. A možda se bojao da ne navrati kakav svemirski bumbar? E pa ne vjerujem da nije bio najobičnije posesivno muško smeće koje se skrivalo iza maske infantilca i nećete me uvjeriti u suprotno i da se pevac evo sad odmah pretvori u Isusa Krista i prohoda po vodi !!!
Prošlo je tjedan dana. Dobrom strategijom i odmjerenim taktičkim potezima uspio sam povratiti dio izgubljenih pozicija u kupaoni i spavaćoj sobi. Tog popodneva došla je sa posla noseći na licu onaj nepodnošljivi ženski osmijeh trijumfa.
- Hahaha, nevjerni Porto, sto ćes sad? Gledaj! - gurnula mi je mala kovrčava flyer «Komedije» pod nos i imao sam sto vidjeti:
«Jesus Christ Superstar» na Jarunu!
Pevac u naslovnoj ulozi prohodao po vodi!
Isukrstamu…
Tek tada sam shvatio da je mala kovrčava samo puki instrument zavjere kozmičkih razmjera uperene protiv moje malenkosti.
Post je objavljen 21.07.2004. u 11:11 sati.