Vidjeli smo što znači poslijednja sloboda kamena ili grupe kamenova. Vidjeli smo kako se zarobljava i spašava. Vidjeli smo kada je nešto i bez igre uhvaćeno.
Pogledajmo sada situaciju zarobljavanja uz rub ploče; točnije na drugom redu.
U slici ovoga posta prvo ćemo pozornost usmjeriti na prikaz pod brojem 1. Bijeli kamenčić ima samo jednu slobodu i to na prvoj crti ploče (rub). Stavi li bijeli na F1, povečava broj sloboda na dvije s prethodne samo jedne. Da je slika obrnuta i da je ta sloboda okrenuta prema sredini ploče, spašavanjem bi bijeli povečao broj sloboda na tri. Vidimo da rub nešto reducira, jer ne postoje slobode prema van od ploče.
Da li je bijeli igrom prema slici 2. što izmjenio u smislu spašavanja kamena? Nije! Stvorio je grupu od dva sa dvije slobode, ali još uvijek ne može spriječiti crnoga da ih zarobi.
Da bi to bilo jasnije pogledajte sliku pod broj 3. Crni nije odigrao svoj potez pod brojem 2, već je to iskoristio za igru na nekom drugom dijelu ploče, uz ostvarenje dobitka tamo. Slijed poteza u toj slici pokazuje da bijelome nema spasa. Možete zamjeniti potez broj 3 sa brojem 5, ali tada mijenjajte i 4 sa 6.
To znači da je situacija u prikazu 1. već definirana. Bijelom kamenu nema spasa, pa makar i još jednom igrao, kao u prikazu 2. Odigra li crni zarobljavanjem na F1, odmah, izgubio je potez, a ujedno si je pokrio i potencijalni poen prostora na tome mjestu.
Pomalo se već može uočiti, da postoje mjesta u poziciji na koja se igra i mjesta gdje se ne igra, jer se tako gube poeni, a i potezi. Početnici reagiraju nekako refleksno. Osjećaju da im prijeti zarobljavanje kamena ili grupe i automatski povećavaju broj sloboda. Često i to povečanje ne znači spas, a tada je sav taj trud uzalud, pa čak i donosi veću štetu. Treba malo promisliti i vidjeti kuda sve to vodi i odlučiti o ispravnom nastavku. Kamen na F2 u našem slučaju je već izgubljen i ćemu dodavati još protivniku i veći broj poena.
Odigra li bijeli, kao u prikazu 2., crni može zadovoljno igrati negdje drugdje, jer poklonjen mu je još jedan potez i jedan zarobljenik. Ipak pravoga zadovoljstva u takovoj igri ipak nema. Kada vam protivnik nema dovoljno znanja za nadmetanje na nivou vašega znanja, tada vam nije potrebno dodatno promišljanje, a bez toga to i nije pravo igranje goa, već nešto kao slaganje cjepanica, koje dolaze sa pile. Go je komunikacija na nivou znanja. Ne mora se naučiti oblike, ali upotrijebiti svoj um to je bogatstvo ili put do njega. Ne gledajte to kao na podcjenjivanje, jer to i nije tako. Možda je bolji izraz procjenjivanje. No, svatko ima mogućnosti koristiti svoj um u večoj mjeri, pogotovo oni koji to baš i ne rade, barem ne svijesno. Ako mislite da to nije za vas, pokušajte. Možda se ugodno iznenadite. Znam takove primjere.
Ipak, ovo je samo jedna od igara i ne znati je ne znači da ste nešto manje vrijedni. Ni govora, ali ovo je još jedna mogućnost u kojoj upotrebljavamo um. Upotrebom ga pomalo i mijenjamo.
Blogao bloger Mladen i bok škvadro
Post je objavljen 20.07.2004. u 11:24 sati.