Danas smo onaj moj i ja razgovarali o tome da kad odlaziš od kuće, treba da se pozdraviš sa svima. Tako, kao da ih nikad nećeš vidjeti. Jer eto, uvjerili smo se, i to je moguće.
Isto smo se tako sjetili da nismo vjenčani u crkvi. Pa bi i to mogli uraditi. Za svaki slučaj. Ako se i nekom od nas nešto dogodi. Da smo i pred Bogom vjenčani.
Treba to uraditi. Svakako. Nikad ne znaš koji dan ti je zadnji....
Post je objavljen 19.07.2004. u 19:46 sati.