Zagrebački izdavač Profil upravo je objavio najnoviji roman francuskog književnika kineskog porijekla Dai Sijiea, pod naslovom Kompleks suca Dija.
Najnoviji roman Dai Sijiea Kompleks suca Dija do sada je preveden na 29 jezika i postao je međunarodni bestseler! Dobitnik je prestižne francuske književne nagrade Fémina za 2003. godinu. Dai Sijie, pisac kineskog podrijetla koji piše na francuskom jeziku, oduševljava svojim istančanim stilom i oštroumnom duhovitošću. Bizarni, nadrealni, gotovo apsurdni zapleti izuzetno zabavljaju, ali i bilježe kritiku suvremenog kineskog postkomunističkog društva.
Radnja romana događa se u Kini, u koju se nakon školovanja u Francuskoj vraća Muo, glavni junak. Odlučio je osloboditi svoju zaručnicu zatočenu jer je objavila zabranjene fotografije. Postavši putujući psihoanalitičar, Muo napreduje prema svojoj ljubljenoj putujući zemljom u punoj preobrazbi, iznenađujućoj i čak opasnoj, spreman na sve ne bi li zadovoljio suca Dija, hirovita tiranina koji pati od strahotnog kompleksa.
Povodom Dai Sijievog novog romana u hrvatskom izdanju donosim vam svoju kritiku njegovog prvog hrvatskog prijevoda, romana Balzac i kineska Mala krojačica.
KRITIKA : Dai Sijie - Balzac i kineska Mala krojačica (ABC naklada, 2002.)
Balzac i kineska Mala Krojačica je roman autobiografskog karaktera u kojem autor Dai Sijie opisuje svoj boravak na "preodgoju" u planinskoj seoskoj zabiti kineske provincije, gdje je sa svojim prijateljem Luom poslan nakon svršene srednje škole u Pekingu.
Kakav "preodgoj" pitate se? Ne, ne, nije riječ o delikventima ili kriminalcima.
Godina je 1972., na vlasti u komunističkoj Kini je Mao Ze-dong, i njegova "kulturna revolucija" u punom je jeku, a autor i njegov prijatelj su samo dvoje od stotina tisuća mladih obrazovanih urbanih ljudi koji su slani iz gradova na sela, što je bio Maov vid borbe protiv intelektualizma i individualizacije mladih pojedinaca. A kao što znamo, svi diktatorski autokratski režimi, pa i Maov plaše se podanika oplemenjenih znanjem.
Dodatnu otežavajuću okolnost našem mladom dvojcu pričinjava činjenica što su oni ustvari djeca liječnika i prosvjetnih radnika, te samim time reakcionarni elementi i narodni neprijatelji, osuđeni na mukotrpan rad u rudniku i na plantažama riže, a šanse za povratak u grad s "preodgoja" svedene su im na minimum. Tijekom romana pratimo njihovu prilagodbu tegobnom seoskom životu, neimaštini, blatu i prljavštini, te se upoznajemo s običajima i načinom života siromašnih kineskih seljaka, a istovremeno svjedočimo i njihovom postupnom sazrijevanju i prijateljstvu, koje dolazi na kušnju kada u njihove živote ulazi prekrasna mlada krojačeva kći.
Kako je jedan od osnovnih obilježja Maove "kulturne revolucije" bila zabrana čitanja knjiga zapadnih autora, odnosno bilo kakvih knjiga osim stručne literature i Maove čuvene "Crvene knjižice", pronalazak kovčega punog knjiga od Balzaca, Dumasa, Defoa, Flauberta, Dickensa i drugih evropskih književnika stubokom mijenja njihove živote i utječe na njihov daljnji tijek. Kontinuiranim druženjem s Malom Krojačicom našim mladim junacima otkriva se svijet ljubavi, ali i one malo tamnije strane ljudskog srca poput ljubomore, pohlepe, mržnje ili zavisti, a odluka da svojoj prekrasnoj družici čitajući spomenute knjige prošire vidike dovodi do neočekivanog obrata, s trajnim posljedicama na sudbine i duše oba mladića.
Roman je pisan jednostavnim stilom u kojem se grubi opisi teškog, siromaštvom i oskudicom prožetog života u seoskoj zabiti smjenjuju i ublažavaju vrlo čestim duhovito dočaranim dogodovštinama našeg mladog dvojca, a vrhunci humornosti romana dosegnuti su u brojnim zabavnim epizodama koje opisuju sraz mladog urbanog naraštaja sa starijim, neukim seoskim kineskim pukom, koje npr. nikad nije vidjelo sat-budilicu ili čulo svirku violine.
Roman je nagrađen nizom nagrada, te je preveden na 25 jezika, a autor je i režirao film prema ovome romanu.
Jedini nedostatak romana je njegova nedorečenost, jer tek iz prevoditeljeve bilješke o piscu saznajemo nastavak piščeve sudbine, odnosno njegov povratak u Peking nakon Maove smrti 1976., studiranje povijesti umjetnosti te odlazak u Francusku, gdje Sijie i danas živi.
Šteta što roman nije duži još barem desetak stranica u kojima bi nam autor sam dočarao svoje izbavljenje iz "preodgoja". No, ne budimo sitničavi, već uživajmo u ovom zaista dojmljivo napisanom uvjerljivom književnom djelu, koje nam opisuje život u dalekoj zemlji iz koje nam literatura dolazi previše rijetko da bismo je olako zanemarivali.
(Napisao : Božidar Alajbegović, u rujnu 2002.godine)