Ma nisam ja u kurcu. Neg u trokurcu. Kad uprži sunce, meni je odma sve u banani. Mozak mi radi vrlo usporeno (slično mamurluku, sam kaj mi se manje riga). U principu ne volim puno lutat po gradu. Obično mi se dese stvari koje bih volil izbjeć. Prosjaci na svakom koraku, pijani tipovi koji bi mi nekaj objasnili, zgodne curice kod kojih nemam šansi, ćelavi tipovi u njihovoj pratnji, koji ih imaju samo za pokazat, a one misle da ih vole, seljačine bez trunke odgoja koji urliču svaki put kad vide rođu prek ceste. Ili nekog kog znaju. Da svi skuže kak su oni poznati i kak poznaju. Nabijem ih sve na kurac.
U subotu sam vidio nešto što sam zaista poželio. Bio sam na cugi u centru, bilo je skroz zabavno. Onda sam je vidil i poludil. Nešto najljepše kaj sam ikad vidil. Zaljubil sam se na prvi pogled. I želim je, o kako je želim.
No kak se to obično desi, nema teorije da je dobijem. Daleka je i nedostupna. Vjerojatno već zauzeta. A nemam ja ni love za tak nekaj, još se pokušavam ugurat u srednju klasu, iako je, brijem, ta bitka unaprijed izgubljena. Zato sam, po ko zna koji put, osuđen na gledanje, na obožavanje iz daleka, na neispunjenu želju.
Divna je. Crna ganitura od tikovine u Bali Styleu. A košta...
Post je objavljen 19.07.2004. u 11:53 sati.