Prve asocijacije koje mi se javljaju kad vidim Andriju Hebranga su: govno od čovjeka i glup ko kurac. Dok ovo prvo vjerujem ne treba posebno objašnjavati, druga teza proizlazi ne samo iz njegovih brojnih retorika već i iz njegove očite nesposobnosti da shvati svoju ulogu u HDZ-ovim vladama tokom svih ovih godina. Iako ga je već Tuđman rotirao na i sa ministarskih mjesta kad je trebalo prinjeti žrtvu zaglupnicu širokim masama, tek je Sanader razradio do savršenstva taktiku podmetanja njega kao dežurnog krivca u svakoj mogućoj prilici.
Teško da je nekom promaklo da je jedini član vlade koji je bio dovoljno glup da se u ime predlagatelja pojavi na raspravi Sabora o anulaciji odluke o ribolovno-ekološkom pojasu bio upravo Andrija Hebrang. Ostali su bili dovoljno pametni da budu previše zauzeti sjednicom o čuvanju vlastitog kaputa od govna, barem dok pojavljivanje nije postalo apsolutno neophodno. O onome što se dogodilo nakon toga neću ovdje osim eventualno da napomenem da nam je dični premijer još jednom dokazao da stereotipi ipak nisu stereotipi. Pitam se da li su za nagovaranje na tako nešto morali priskočiti ičem žešćem od prepuštanja časti iznošenja stava vlade cijenjenom kolegi Hebrangu? Čisto sumnjam. Tema se nažalost nikako nije mogla uklopiti u njegov resor pa da to sve bude stav cijenjenog ministra.
No daleko od toga da je to sve čime cjenjeni ministar odvraća pažnju od malverzacije svojih kolega. Tako je od prvog dana na položaju započeo s političkim čistkama, i otkazivanjem projekata i natječaja. Zatim je u duhu socijalne politike vlade odlučio penzićima oduzeti dopunsko zdravstveno osiguranje, poigrati se sa subvencijama ljekova i natjerati ih da koriste usluge ambulante u Pušči Donjoj.
Najžalosnija stvar je da ni nakon svega toga Sanaderu još nije zatrebao njegov žrtveni jarac! I iako se na ulici već odavno moglo čuti mišljenje da ako mu je i stari bio poput njega, nije nikakvo čudo što ga je Tito dao ubiti, a Hebrang već drugi put u kratkom vremenu veselo mekeće "vaš je problem kad crknete zato što mi zajebemo stvar" opća reakcija nije ništa drugo nego poslušno naguženje i junačko trpljenje. Izgleda da Bosanci ipak nisu jedini kojima lakše uđe u guzicu nego u glavu!
Post je objavljen 18.07.2004. u 16:34 sati.