Nabio sam se na kurac neodgovorni u prvom momentu. Reko, ti si veliki jebač, fantasticna faca i odličan kit, namigujuć u pravcu prvog izloga ne bi li se autošarmirao. No, činjenica je ostala da nisam imal kak doć doma. Lutal sam po lloretu i tražil prijateljski raspoložene autobuse. Nije ih baš bilo. Dok nisam naletio na nekakav. Reko dobri i dragi ljudi, ja sam vitez bez misije i sad bi se lahko vrnul doma a nemam kak. Rekli su možeš s nama do barcelone, jer dalje ne idemo a ak nećeš ko te jebe, o smiona pojavo. Smiona parcijalno snuždena pojava je rekla aj dobro, jebo te ušla u bus. Sjedil sam na štengama do barcelone i svi su mi išli nakurac. Sišel sam van u barceloni i počeo lutat po gradu. Grad je jeben, išao sam tam po onom trgu di je ona spofarbana ekipa kaj se ukoči pa se otkoči dok im daš pare. Brijem da su pokraj mene mogli ostat ukočeni zauvijek pa sam otišao i prepustio drugom da ih spasi preranih problema s kičmom koji su ih već sada zacijelo snašli. Nisam imal pojma kaj sad pa sam na kiosku poplašio primjerak melody makera i otišao na muriju pitat kaj sad. Glupi pandur mi nije dao nikakvu korisnu informaciju. Rekao je da mi nemre pomoć oko love. Reko stari, ali ja sam mlad i to, kaj nemate neku pomoć za mlade i krebilne u tupoj situaciji. Reko je da odjebem. Pozdravio sam ga 'sisaj mi kitu iz dubrave' osmjehom i otišao dalje.
Tražil sam željeznicki dosta dugo vremena, a onda su me dobri ljudi uputili na podzemnu. E, to je bilo mrak. Siđem ja dole i vidim ona sranja di ucišba kartu pa onda se onaj trokurac okrene i prođeš na peron. Nisam imal za kartu pa riješih preskočit situaciju, as seen on tv, u mnogim filmovima i serijama. Naravno, revni djelatnici barcelonske podzemne željeznice čopili su me prije nego kaj sam mogao ikaj reć il fizički djelovat daljnjim bijegom. Reko striček španjolac koji radi u željeznici, zajebo sam, priznajem grešku, aj me pusti. Pustil me je. Pobjedonosno sam se vratil pred ulaz u podzemnu shvativši da zapravo nemam na kaj bit ponosan jer nisam niš postigao osim da me ne zbuksaju u vlažno i hladno mjesto gdje ti ljudi rade ono kaj rade na nekim kanalima digitalne satelitske pa prešaltaš na tv prodaju. Žicao sam za tu jebenu prejeftinu kartu predugo. A onda sam užicao i truly pobjedonosno se vratio te ukrcao u na moje veliko iznenađenje, pravi vlak. Mislio sam da mojoj sreći nema kraja, dok nisam shvatio da joj mora bit kraja jer i dalje nemam pojma kak doma. Podzemna im je totalna pušiona, nema grafita, nema nadrogiranih crnaca koji te hoće ubit, nema ljudi koji pjevaju.
Došao sam na kolodvor i poceo žicat. Naporan posao do jaja. Trebalo mi je jedno 10 sati da nažicam pare, jebena katastrofa. No, uspio sam skupit neku paru i kupit kartu do onog mjesta di je muzej salvadora dalia, brijem da se figueras zove, no nisam ziher jer sam seljo. Reko, kurac cete vi mene jebat, ja idem do kraja, dokle vlak vozi ja idem. Našao sam jedan vagon u kojem struja baš i nije bila u igri i reko to stari, tu te frajer neće nać, nema fakin šanse. Vozio sam se tako diveć se prekrasnim krajolicima i svojoj sposobnosti da mi ne bude dosadno kad bi mi trebalo bit. Utonuo sam u san. I samo na jednu, ali samo na jednu fakin stvar nisam računao. Rekoh da idem s vlakom dokle god vlak ide. I sve 5. Dok se nisam probudio na švicarskoj granici.
(to be continued)
Za kraj ću samo citirat svoju mamu: «Ti si idiot, odi u kurac»
Post je objavljen 18.07.2004. u 07:01 sati.