Mislim, dakle postojim. Mislim, dakle jesam. Mislim da jesam. Popil par žuja. A nije ni ožujak. Zbilja, zakej sa zove ožujska kad je ima cijele godine?? Trebala bi se zvati godišnja. Cijelogodišnja. Ma žuja je zakon. Mada kad su neki počeli bambuse pit... al nisam htel mješat. Pa nisam beton-majstor. Makar je beton piva+. al ne bambus već žestica. Joj krajem osnovne i srednjom je bilo betonaže... A kaj da vam velim, volim osamdesete. Nisu ni devedesete loše a ni nulte, al osamdesete, barem kraj, su mrak. Početak srednje škole, love ko kenje. A onda rat pa kraj srednje, upis na faks, proučavanje predavaona i odustajanje... I onda job. I svaki dan isti. Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, odmor, ponedjeljak, utorak... i vikend ak treba pa opet: pon-uto-sri-itd... Oko desetog plaća pa plati karticu i račune i opet peglaj karticu a keš oliti solarno plaćanje je često ko i 29.veljače... Stoga kartice u ruke, odlazak u megadućane i špeceraj. Povremeno roštilj i cuga i ajmo ispočetka... Ma htjeli smo zapad pa ga i imamo. Najgora kombinacija kapitizma i socijalizma je u nas croata. Al bit će bolje.
Glede Zagreba – danas mi je sve super. Vrijeme, punica, mama, žena, kći, pes, kornjača, mačka, kvart, država, sve baš sve je super. Malo opuštanja uz family bez nervoze i dolce vita (usred ljeta).
Post je objavljen 17.07.2004. u 20:20 sati.