Jos se tastatura nije smirila od prvog pisanja po narudzbi, a vec razmisljaju sta bi mi novo zadali?! Kao da sam ja obicni kolumnist nekog dnevnika s mnogo prijatelja koji u svakom napisu traze i prepoznaju sebe. O, ne ide to kod mene tako! Sad su u zizi mog zanimanja upravo psi. Pa da vidimo mi kako daleko su otisli ti Japanci, koji samo u Tokiju (Makso, to ti je njihov glavni grad) imaju 114 ducana za iznajmljivanje pasa (i macaka, ali njih trenutno ne sljivim) onima koji zbog stjesnjenih uvjeta urbanog stanovanja ne mogu u stanovima drzati nista osim sebe i osobnih krpica. Dakle, takvi tipovi jednostavno udju u trgovinu i za 10-tak dolara dobiju "ljubimca" da ga prosetaju 1 sat i nakon toga vrate. Pitam ja vas sta siroti pas time dobije, jer ima i stidljivih pasa koji tesko sklapaju nova poznanstvai svaki novi "setac" za njih je nova trauma. Postoji i kategorija iznajmljivanja na 24 sata, ali to je onda svezano i za kupnju odgovarujuce hrane. I jadni psic se jedva smjesti u neku novu sredinu, navikne na glas "gospodara", a on ga vrati u ducan, pa sutra opet isto s nekim drugim Japancem.
Ima li tu ista drugo osim zelje za zaradom vlasnika tih iznajmljivaonica?
Post je objavljen 17.07.2004. u 11:54 sati.