Ostao sam sam dok svira band ostao sam sam
(Atomsko sklonište)
Ja i mjesec smo ostali sami , utihla je sva buka ovog grada ako se ovo
može nazvati gradom. Euforija neka euforija koja traje sedmi i osmi
mjesec pa čak ni toliko i to je sve.
Pitao sam mjesec kamo se svi ovi ljudi žure. Kakva je to gužva kakva
euforija u čemu je problem.
Mjesec je odgovorio : Trka i neka zbrka u svim tim ljudskim glavama
trče a neznaju ni sami za čime i što traže valjda pokušavaju naći svoju
sreću , neznam ni ja.
Dali je to bit postojanja. Trči vamo trči tamo , želje ,želje ih vode ali ih
vode bez cilja ,cilj nije definiran. Sve je "dobro" dok je buka jer onda
si u društvu i tvoja se čula zabavljaju sa svim i svačim.
Ali kad ostanu sami onda tu većina nas jednostavno pukne pogotovo ako
nemaju u tom momentu neke zanimacije jer um voli zabave, voli da bude u
centru pažnje. Malo ljudi može podnesti da noćima sjedi i sluša tišinu, a
ona nam ima tako mnogo za reći. Većina njih mora biti na nekom stimulansu
da bi mogli izdržati sjediti na jednom mjestu potpuno sami.
Ja sam tu već 102. noć zaredom a još mi nije dosadilo,ali se ipak zadnjih par
noći pojavljuje lagana monotonija. Onda se neku večer pojavi neki tip
dođe do mene i kaže mi : "Baš ti je dobrop ti tu samo sjediš i dobijaš plaću"
Ej !!! , čovječe plaća mi je toliko" velika" da me je sram ljudima reći kolika je.
Čuj dečko lako je sada sjediti na otvorenom sada po ovoj toplini ali sjedi ti tu
kada je hladno po kiši buri ,grmljavini i ostalim vremenskim prilikama i neprilikama
na temperaturi od nekih par stupnjeva iznad nule samo dva tjedna pa onda
da malo osjetiš kako je meni dobro. A taj auto što ga voziš su ti kupili mama i
tata zato nemoj pričati priče nego idi ljepo doma igrati džepni biljar.
Post je objavljen 16.07.2004. u 19:18 sati.