Prošlo je tri tjedna otkako je dobio otkaz. Ja sam ovaj tjedan počela raditi i sada je sam doma i čami čekajući da dođem doma i ispričam mu kako mi je bilo na poslu, s kim sam se čula, što ima novoga. Počeo je kuhati. Dobro je moja mama uvijek govorila «svako zlo je za neko dobro». Prekjučer je samoinicijativno ispekao neke pogačice sa grožđicama (u narodu bi rekli cvebama), a jučer je umijesio tijesto za pizzu, «nafilao» ju i spekao. Bila je odlična. Svaki dan kada dođem doma moram pažljivo pogledati što je drugačije od onoga kako je stan izgledao ujutro jer se inače bojim da će se uvrijediti da ne cijenim to što radi po kući. Cijenim srećo, itekako. 
Tako neki dan nisam primijetila da je skinuo naljepnice sa lajsni od laminata (za neupućene, to su vam oni «pragovi» uz rubove laminata koji idu uz zid). Nije se jako uvrijedio, ali stvarno nemam običaj pregledavati lajsne, a te naljepnice su tamo stajale otkad smo postavili laminate pa ih više nisam niti primjećivala. Sorry sunce... trudim se...
To što moram gledati na svaku utrošenu kunu (točnije, ne smijem ih trošiti) ne smeta mi koliko mi fali to što više ne zaspimo zajedno zagrljeni. Ja se naime odvučem u krevet, u najboljem slučaju, iza Sopranosa, a on budući da spava svaki dan do pola 11 ne ide spavati prije jedan. Ništa, morat ću piti više kave da ostanem budna, pa tko je to vidio spavati punih 6 sati... Ne brinem se, imam neki weird osjećaj da će se sve riješiti svojim tokom (nadam se da i on tako razmišlja, bar tako djeluje). Naš današnji razgovor:
Ja: bok mali, šta radiš?
On: bušim (op.a. postavlja policu koju sam ga molila da postavi već prije mjesec dana)
Ja: pa jel' ide?
On: ne ide, bušilica je preslaba za naše zidove
Ja: ma dobro, stavit ćemo sliku preko rupa ili ćemo zalijepit flastere preko (smijeh)
On: ne možeš staviti sliku jer ne možeš izbušiti rupu za kukicu na koju ide slika
Ja: (smijeh) a jel možeš danas malo usisati?
On: zašto?
Ja: pa nema nas ovaj vikend doma, a kuća je zmazana (kako književno!). Usisaj dnevnu sobu i predsoblje, kuhinju ne moraš jer si ju oprao neki dan.
On: pa oprao sam i predsoblje samo ti to nisi primijetila!
Ja: (posramljeno) sorry, ajde onda usisaj samo tepih u dnevnoj i spavaćoj (baš sam prase, mislim si...) ...i mucice ispod kreveta... (op.a. to su vam nakupine prašine...)
On: može...volim te...
Ja: i ja tebe, vidimo se...
Ma bit će sve u redu.
Post je objavljen 16.07.2004. u 14:33 sati.