San koji ne želim nikome da ga sanja
Uh više nemam snage ni za san. Jučer kada sam došao s posla oko 15:05 sati na brzikenzi sam škalabrcnuo ručak, a nakon toga sa svojom familly u brzini vjetra otfijukašmo na uređenje vikendice. Prekjučer su bili "majstori" koji su nabacivali unutarnje zidove, a možete si misliti što je iza njih na podu ostalo. Kada sam vidio, pao sam na glavu od muke. I tako smo startali s čekićem i špahtlom odljepljujući beton s poda, a zatim metlica da se vidi kako smo pedantni. Kada sam pomislio napokon gotovo moja starka nam kaže: "Čujte nebi bilo loše da prije drugih "majstora - molera" sami okrečimo prvu ruku (sebi radimo - pa ćemo više i paziti), a na to svi u isti čas veseli i razdragani povikasmo : "Jupiiii baš super - kako li si se samo sjetila tako dobre zamisli - kako takva ideja nikome od nas nije pala na pamet - starka znaš da uživamo u takvim stvarima", a onda onako utučen započeh s valjkom razmazivati "Sivi dom". I trajalo je to trajalo i trajalo i trajalo sve do približno 23:00 sata. Nakon toga u stilu Džejmsa Bonda sjedošmo u auto i brzinom vjetra kući. Pa papica, pa tuširanje, pa spavanje, a već jutros u 6:30 buđenje jer se mora ići u nove radne pobjede. Krepan sam, a ajte' Vi meni recite kako sanjati nakon ovakvog tretmana, ja ne mogu preko slamke! A što je najgore mislim da ću i danas imati relaksaciju. Jebeš more i vikendač kada sam "oderan" i nemam snage ni noge u njemu pomočiti. Idem malo odrjemucnuti na poslu, pa kada se probudim, ako se u snu pojavi i neki san da Vam ga ispričam ili je sve ovo ipak bila jedna ružna mora?
Post je objavljen 16.07.2004. u 07:45 sati.