mogu reci: ljeto je pocelo.
u utorak sam pocela citati dvije knjige odjednom i nastavila se baviti ispitnom literaturom. svako jutro sam se budila u sedam i nastojala dan ispuniti korisnim stvarima. nije vazno ako nisam uspjela, vazna je bila namjera i poriv da nesto radim. s obzirom da je to protuprirodno za krhku intelektualku mog niskog inertnog ranga, organizam se ubrzo pobunio.
povecala sam konzumaciju nikotina i kave. odlucila da vise nikad necu cugati i da ca svaki dan najmanje dva sata posvetiti vjezbanju joge. te seanse su trebale pocinjati u sest ujutro.
ignorirajuci upozorenja zivcanog sustava na ocito previsoki tlak i preveliku raznu stresa, pokusavala sam izvesti vise od tri korisne radnje na dan. zanemarila gledanje televizije.
priznajem, cijela 4 dana bila sma uvjerena da mogu i da jesam sredila svoj zivot. ja, macak, postala sam ovisna o kontroli.
sokirana saznanjem, podsvjesno sam danasnji dan podredila samo pravim, nezvaznim i neproduktivnim radnjama. probudila se tek u deset uz izlezavanje od 15 minuta. znam, znam, na tome trebam poraditi. tek pocinjem. otisla sma na kavu i samo letimicno preslistala jutarnji s cistim naglaskom na horoskop. razgovorne teme okrenula sam cisto u smjeru star warsa i unesla u sebe dim samo 6 cigareta. rucka se vise niti ne sjecam. nisam sama kuhala, niti poazala inicijativu za nesto takvo. napravila sam tri narukvice od fima koje nikad necu nositi, jednu u svakom slucaju ne jer je pala na pod i raspala se na osam komada. napisala sam potpnuno nepotrebno banalan post bez ikakve radnje.
jos malo i moci cu tvrditi da sam normalan sudionik drustva. evo, sad opet idem van, na kavu, do dogovorim koliko love trebam na moru za cugu, plus idem potrazaiti svog najblizeg, omiljenog lokalnog dilera.
nisam odgovorila niti na jednu provokaciju i svaku vrstu mentalne aktivnosti nastojim izolirati na najmanjem mogucem dijelicu sive tvari.
Post je objavljen 15.07.2004. u 15:23 sati.