Jednostavno sam izgubio inspiraciju da vam pisem sta se dogadjalo ostalih pet noci u Bahrainu. Jebiga, mogu pisat jedino kad patim, a ovu vecer se osjecam tak nekak smireno, a kad se osjecam smireno onda nisam ni konstruktivan ni destruktivan. Nista. Nula. Jedan moj stari prijatelj jednom rece kako su patnja i pogibelj motivatori za velika djela. Zanimljivo je kako okrutne kulture obicno rezultiraju zanimljivim artefaktima i uopce intrigantnim zivotnim stilom dok kulture ulture uljuljane u sigurnost i izobilje uglavnom smrtno dosadne. Uzmimo recimo Svicarsku, petsto godina demokracije i mira su urodile cime - satovima s kukavicom! Katastrofa! Neki dan citam u Timesu kak je neki tip u Svicarskoj zavrsio na sudu jer je, prema policiji, namjerno zgazio goluba. Uopce me ne cudi da ga je zgazio, tamo se i nema sta drugo raditi. Mada vele da je nocni zivot u Zurichu ludnica..............
P.S. Moram primjetiti kako su komentari odredjenog obozavatelja moga lika i djela misteriozno nestali. Autor ovog bloga naravno nema nista s tim. Zamolio bih ga da svoje ekstaze ubuduce zadrzi za intimu svoje kupaone.
Post je objavljen 13.05.2004. u 01:41 sati.