Baš sam danas malo razmišljala o tome na koliko načina možemo podijeliti sve ljude na svijetu.
- prema horoskopskim znakovima
- prema vjerskoj pripadnosti
- prema nacionalnosti
- prema godinama
- prema socijalnom statusu
- prema bračnom statusu
- prema kontinentu na kojem žive
- prema spolu
-
-
-
-
-
- i još tisuću načina.
A onda sam shvatila da se s niti jednim kriterijem ne bih složila.
Za horoskopske znakove krivi su mama i tata; za vjersku pripadnost u 90% slučajeva kriva je slučajnost, jer htjeli mi to priznati ili ne, da samo rođeni u Kini, mnogo manje nas bi se nazivalo kršćanima; nacionalnost nismo mogli birati, barem po rođenju; godine se ne mogu zaustaviti; na socijalni status je danas preteško utjecati ( zaista treba biti umjetnik); bračni status je stvar
(ne)sreće; kontinent je nemoguće izabrati - ruka božje volje; spol je čista biologija.... i sve ostali kriteriji vjerojatno bi pali u vodu.
Ali za mene postoji jedan načina da podijelim ljude.
Na dobre i loše.
Dobri - ljudi koji imaju nešto u sebi, nose neku tajnu karizmu. Ne moram ih poznavati da bi ih voljela.
Loši - ljudi koji žive u neprestanom natjecanju sa svima i samim sobom. Ne znaju biti ljudi. Oni su puni ljubomore i frustracija. Ne želim ih poznavati.
Post je objavljen 14.07.2004. u 20:45 sati.