Jučer smo dakle, Fuzbonoša i ja izvadili vize za Englesku. Richard je isto učinio danas. Spremni smo za provod. U konzulatu smo vidjeli jednu lijepu djevojku. Za sreću je obukla tange sa engleskom zastavom. Ne pitajte kako znam. Doma sam napravio tonu kokica, od kojih sam kasnije dobio proljev, i buljio u televizor do dugo u noć.
Vjerovatno ste i Vi već primjetili da mi je u zadnjih par blogova ponestalo inspiracije. Ali ne želim prestati sa pisanjem, jer znam da ako jedan dan ne napišem ništa, više nikad ni neću. A ovo piskaranje mi dobro dođe za relaksaciju. Što uma, što tjelesine. Došlo je ljeto i burni periodi u mom životu sve su rijeđi. Nadam se da će London popraviti situaciju. U biti siguran sam da hoće. Danas me je nazvao moj grčko-irački prijatelj i rekao da jedva čeka da dođemo, pogotovo zato jer je dao otkaz, pa će moći s nama non-stop bančiti. Veselim se tome. Jedino se ne veselim pretjerano povratku u Zagreb. I to samo zato jer će me London financijski iscjediti. Što znaći da ću se preostalih desetak dana godišnjeg odmora izležavati na kauču i buljiti u telku. Iako sam si obečao da u tom periodu moram otići na Sljeme s biciklom. Napravili su oko 13 novih biciklističkih staza po cijelom Sljemenu, pa ih valja isprobati.
Fuzbonoša je shvatio da će za London imati jako, jako malo novca, pa je odlučio prodati pola stana. Krenut će sa svojim najdražim predmetom na svijetu: Playstationom. Stvarno ne znam kako će bez njega. No, poželimo mu sreću da dobije što više novca za njega, kako bi se s nama mogao dostojno obžderavati i alkoholizirati. Sutra očekujte post o planovima koje imamo za Londres. 'đenjce.
Post je objavljen 14.07.2004. u 18:11 sati.