Marketing
Virtualne veze
Potaknuta jučerašnjom zabavom Drita i nekolicine njegovih frendova-blogera na račun nekog Markeca koji je pisao blog koji nisam ni stigla ranije primjetiti, a nakon što sam ga skužila - on je prestao pisati, pretpostavljam uvrijeđen i tužan zbog Dritova stava o njegovu blogu - zapitala sam se koliko su nam važni virtualni ljudi i njihova mišljenja?
Ne mislim ovdje na nekolicinu onih s kojima je veza već čvršća i s kojima je komunakacija češća, nego na one koji se prvi put pojave i kažu nešto ružno i nekulturno, kao meni recimo jučer neka Ljepotica... Ili Udanoj neki "?".
Isprva sam se pitala, pa zašto je Markec prestao pisati, zašto je ukinuo blog, pa oni ga ionako ne poznaju, niti on poznaje njih, čemu se vrijeđati?!
No, zapravo, sve ovisi o tome kakvi smo u stvarnom svijetu. Jednako reagiramo i ovdje, u virtualnom.
Razmislite samo, kad ste zakoračili u ovaj virtualni svijet, otvorili svoje posve stvarne i osobne misli i osjećaje potpunim strancima, jeste li možda razmišljali o tome bi li vas štogod moglo povrijediti?
Ili, hoćete li vi povrijediti nekoga?
Jer, ti nikovi-likovi zapravo vas ne poznaju, ne vide vaše lice.
Ne vidite ni vi njihovo. Vi ste potpuni stranci.
No ja konkretno danas znam da vi vidite i ono što ni sama ne uočavam tako lako. Čitate me. I doslovno i preneseno.
Danas znam da i ja vas poznajem možda i bolje nego većinu ljudi koje susrećem. Ukoliko pišete svoju istinu. Ukoliko fantazirate, e i onda vas znam, vašu izmišljenu osobnost.
No, to je ipak samo virtualni svijet. Nema tu stvarnih osjećaja. Tvrde oni koji nisu osjetili koliko je stvaran nestvaran svijet.
Možda i mogu pobjeći iz virtualnog svijeta.
Ugasiti kompjutor.
No, ne mogu pobjeći sama od sebe.
Za mene to nije samo Cyber World mada mi je ime Cyber Girl.
To je za mene stvaran svijet koliko sam i sama stvarna, bilo na ulici bilo u kompjutoru.
Post je objavljen 14.07.2004. u 23:34 sati.