Evo sam otvorio pristiglu elektronicku postu i nasao tekst kojeg je Vesni poslala Anja, koja je i moja prijateljica:
"Ovo je prica o dvojici prijatelja koji su hodali zajedno pustinjom.
Odjednom, tijekom puta poceli su raspravljati te je jedan udario drugoga.
Udareni se osjetio povrijeden, ali bez rijeci je napisao na pijesku:
"DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA"
Produzili su tako sve dok nisu naisli na jednu oazu gdje su se odlucili okupati.
Onaj koji je dobio udarac zamalo da se nije utopio, ali zivot mu je spasio onaj drugi.
Kad je dosao k sebi, taj sto se zamalo nije utopio, urezao je na jednom kamenu:
"DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ZIVOT!"
Prijatelj koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:
"Kada sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad urezujes u kamen. Zasto?"
Prijatelj mu odgovori:
"Kad netko napravi nesto lose, to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad netko uradi nesto dobro, to trebamo urezati u kamen da ga nista ne moze izbrisati!"
TRUDI SE DA ZAPISUJES "RANE" NA PIJESKU, A "SRECU" UREZUJES U KAMEN!
Kazu da je potrebna jedna minuta da upoznas posebnu osobu.
Jedan trenutak da je naucis cijeniti.
Jedan dan da je zavolis.
Ali jedan CIJELI zivot da je zaboravis.
Posalji ovo pismo svima koje nikada neces zaboraviti i zapamti da trebas poslati i onome od koga si ga dobio.
Ovo je kratka poruka za njih, da znaju da ih nikada neces zaboraviti.
Ako ne posaljes ovu poruku nikome, to znaci da si dosta zauzet zivotu i da si na putu da zaboravis svoje prijatelje."
Post je objavljen 14.07.2004. u 17:29 sati.