Poželim da sam završila policijsku akademiju pa onda nakon toga kriminalistiku.
Tada ne bih imala straha doći susjedu u 3 ujutro na vrata i zalijepit mu šamarčinu. I staviti mu lisičine i privesti ga u najbližu stanicu. Nakon što me četvrti put probudio preglasnom lošom glazbom, ofucanim basevima i promuklim glasom. Urlanjem na Gogu koja ga je pokušala spriječiti u namjeri da budi snene susjede.
No, nisam završila policijsku akademiju.
Umjesto toga diplomirala sam na humanističkim znanostima pa bih mu eventualno mogla pozvoniti na vrata i pokušati objasniti da mi se spava, da ujutro moram na posao, da me boli glava od njegove nekulture i neukusa.
No, vjerojatno bi na to on meni zalijepio šamarčinu. Iako nije policajac. No nije ni filozof.
Zato sam nazvala 92. Pa su dečki riješili situaciju. No tek oko 7 ujutro.
Ili uopće nisu ni došli, jer nisam uočila njihov auto nego je moj pijani susjed zaspao od iznemoglosti u nadi da je dovoljno napakostio svojim susjedima.
No, nije za mene kasno.
Planiram naučit barem jednu borilačku vještinu.
A koji tek sad imam motiv...
Post je objavljen 14.07.2004. u 14:45 sati.