U svemu pomalo idemo ukorak sa svijetom, ali novinarstvo nam je na katastrofalnom nivou. Nema priča, niti u novinama, a niti na telki. Nema ni kriterija. Vlatka Pokos je pred par godina bila izbačena s HTV-a zbog dekoltirane haljine za izboru za Miss, a one vrle voditeljice su u nedjelju bile pa neobučene. Pravo im je Jurićka spustila glede nagrade za obučenosti. Ma mačke super zgledaju, ali sve mora imati mjeru.
Godinama red istih faca (kao du su oni Bogom dani), a nove evo ih sve manekenke. Ili pjevačice koje ne prestaju kolutati očima tijekom emisije. Jadna o ničemu nema pojma pa mora kolutati očima. Da,neki su u godinama in jer ne briju bradu, a ne znaju postaviti tri suvisla pitanja.
Em su dosadni, pa se ponavljaju i prave priče nema. Zašto u devedesetim se šutjelo o zločinima prema Srbima. A tek se pitam zašto se sada šuti o zločinima počinjenim Hrvatima.
Zašto na primjer nitko ne piše o tome kako je Zagreb postao glavni grad Dalmacije, a Zagorci su tak popularni da im se žele uvaliti azilanti.
U eter na radiju se puštaju stalno jedni te isti ljudi, najboljima se proglašavaju voditelji o koji niš ne kažu ili vrte iste fore zadnjih 15 godina.
Tko god ode u Ameriku na usavršavanje vrati se doma i niš ne napravi.
Urednici reklamiraju svoje bračne supruge u emisijama i tak...ima još bisera, ali prave televizije, novina nema.
Post je objavljen 13.07.2004. u 21:26 sati.