Spadam u one koji imaju dvojak odnos prema kozmetici. Mislim, čovjek treba biti uvjerljivo glup da bi povjerovao sve one slogane s prvih stranica modnih časopisa, znate one koji obećavaju glatko lice nakon tri tjedna korištenja Čudotvorne Kreme proizvedene u nekom pariškom laboratoriju zvučnog imena, a za povjerovati da lice četrdesetineštogodišnje Elizabeth Hurley ili neke slične koke može biti tako savršeno zategnuto i bez bora, potrebno je - osim doze dobroćudne naivnosti - ne znati ništa o postojanju dva čuda današnjice: botoxa i PhotoShopa.
Dakle, listajući najdeblji i najnoviji glossy magazine dok mi frizer prtlja po kosi, ironično otpuhujem pri pogledu na te tete, koje su uvjerljivo starije od mene, a djeluju poput djevojčica. "Kog vi zezate", mislim u sebi, pokušavajući locirati kompjutorski izbrisane bore, prištiće i akne na besprijekornom licu manekenke, čiji pogled jasno pokazuje da je korištenjem Baš Te kreme dostigla Zen i teško ostvarivo Produhovljenje kojeg, sasvim slučajno, samo za vas i samo ovaj tjedan, ima za kupiti odmah iza ugla po cijeni od 720 kn za 50 ml.
No, realno gledano, i meni treba krema za lice. Jedna za dan i jedna za noć. I jedna za kožu oko očiju. A nema svrhe koristiti kremu, ako lice nije dobro i temeljito očišćeno. Prirodajte popisu losion i tonik za čišćenje. Naravno da je s vremena na vrijeme potrebno napraviti peeling ili staviti masku na lice ili možda oboje. Ako ste picajzla poput mene, trebat će vam i oni papirići koje zalijepite na čelo, nos i bradu i koji vam, kako lijepo piše na svakoj reklami i na pakiranju, brzo i efikasno očiste mitesere.
I tako, kad mi je jedna šihta kozmetičkih potrepština pri kraju, kritički se promatram u ogledalu, razmišljajući jesu li aktualne kreme dorasle zadatku i hoću li kupiti još jednom isto ili je vrijeme da se uputim u avanturu zvanu pronalaženje novih kozmetičkih proizvoda.
Ako odlučim da je sve ok, pokušavam se sjetiti gdje sam kupila prošlu kremu, da li mi je teta dala koji tester, kao što se pristoji, je li bila ljubazna, kao što se također pristoji ili me je promatrala kao da ću joj nešto ukrasti s police, što se ni najmanje ne pristoji. Zapravo, kad malo bolje razmislim, kupovanje uvijek istih kremica nije neki posao, a ni izazov.
Međutim, kad kreme ne prođu moj strogi test ili im jednostavno dođe vrijeme da budu zamijenjene - znate ono, prejaka krema za ljeto, treba mi nešto lakše - potrebno je naći novu mazariju za tjedne koji dolaze.
I tako, ponovno se naginjem preko lavaboa i unosim se sama sebi u lice, razmišljajući što mi točno treba. Protiv bora? Ne još. Možda neka koja bi mi poboljšala tonus kože. Ili neka za hidrataciju.
Znate i sami kako se kaže: definiranje problema je pola rješenja. I tako, s polurješenjem u glavi, uzimam neki od rijetkih šatro modnih časopisa koje imam doma (nekim čudnim slučajem imam polugodišnju pretplatu na Elle) i listam. Gle, ova je odlična protiv bora. Lijepo piše. Ne bi valjda lagali. Evo, 86% ispitanih žena kaže da im je 60% bora nestalo već u prvih par tjedana korištenja. Idemo dalje. Evo jedna za hidrataciju. Milijuni hektolitara vode iz prastarih, prethistorijskih izvora s prekrasnih planinskih vrhunaca nalazi se u jednoj jedinoj tubici kreme nakon koje nećete ni pomisliti na neki drugi kozmetički proizvod! Listam dalje. Uspoređujem. Iako znam da besprijekornost tena manekenki ima više veze s osvjetljenjem, šminkom i dobrim majstorom od PhotoShopa, nego s kremama koje dotične upotrebljavaju, pažljivo proučavam razlike u licima manekenki. Zaboravljam sav svoj prezir i ironični odmak s početka teksta i bacam se na usporedbe. Claudia Schiffer za L'Oreal? Nemojte me zezat da se Schifferica s tim macka kod kuće. Liz Hurley za Estee Lauder? Netko drugi za neku drugu kremu? Hm?!
Moram li posebno naglasiti da sam tijekom godina za kozmetiku izdvojila lovu koja bi bila solidan godišnji BNP jedne manje afričke države?
U najnovijoj potjeri za savršenom kremom ovaj put, potaknuta nedostatkom vremena, a ako ćemo iskreno i novca, otišla sam u dm i natjerala samu sebe da unutar pet minuta odaberem kremu koju ću koristiti idućih mjesec-dva, koliko kreme već traju. I tako, dok je moj muž nosao podmladak među policama ispunjenim šarenim proizvodima, ja sam se bjesomučno bacila na čitanje natpisa na kutijama. Garnier? L'Oreal? Nivea? Odjednom mi se lice ozari, potaknuto sjećanjem na same početke mog kozmetičkog eksperimentiranja sa samom sobom. Tada sam, u tim srednjoškolskim danima, uredno kupovala Niveine proizvode, po koje se moralo ići u Graz.
I tak. Uzmem jednu kremu i čitam. Ne, ta mi ne treba. Uzmem drugu. Pa treću. Na kraju se odlučim za kombinaciju. Krema s čistim vitaminom C koja obećava deset godina mlađu kožu za par tjedana za dan i Natural Booster za noć. Stavljam ih u kolica (usput budi rečeno, jesu i vama čudni odrasli koji se saginju nad onim malim šarenim kolicima namijenjenim djeci?) i samouvjereno krećem prema blagajni, jer ako se još koji put osvrnem oko sebe, bacit ću se na ostatak police i početi proučavati preostale kreme i kremice, što će moja nestrpljiva bebica sigurno nagraditi jednim solidnim grlenim plačom.
Epilog: mažem se svakodnevno. S vremena na vrijeme se temeljitije pogledam u ogledalo i sve čekam da me iz njega pogleda dvadesetdvogodišnja party animal prepuna energije. No, obećano pomlađivanje u stilu Oscara Wildea još uvijek se nije dogodilo. U mene, naime, gledaju oči umorne tridesetdvogodišnjakinje veličina čijih podočnjaka ne ovisi o kremi koju koristi, nego o učestalosti noćnih buđenja male nasljednice.