“mnogo je zvanih, ali malo je izabranih”
Sva muka koju proživljavam, taj gorki pelen, ta vatra kušnje je Božja volja za mene, mada On zlom ne kuša, ali u procesu operacije grijeha samo kirurg zna što je dobro a što zlo. Moja požuda me kuša i mami da ja učinim zlo i to nije Božja kušnja kao da bi On mene mamio da učinim zlo pa da vidi kako ću postupiti, ali On me zaista kuša da vidi hoću li Mu biti vjeran kao Gospodaru do kraja i bezuvjetno. Smisao sveg života je samo jedan: Pokazat se dostojnim ili nedostojnim za nebeski život.
Prokušavanje ima svoj izvor u Isusovom vladanju s nebeskog prijestolja odakle On testira hoće li se naći tko vjeran, jer će samo apsolutno i bezpogovorno vjerni biti s Kristom u vječnosti i samo će takvi uživati u Kristovoj baštini. “Ništa nečisto neće ući” u Nebeski Jeruzalem- Božji grad- Pošto će sve nečisto morati ostati pred vratima nužno je obaviti precizno testiranje “do rastavljanja kostiju i srži” ne bi li se pošteno i pravo moglo znati tko je dostojan Neba i Krista.
“Tko se ne odreče svega što ima, čak i samog sebe i ne uzme svoj križ i ne ide za mnom, nije mene dostojan” To je put idite s njim, govori Krist s neba onome koji stane svaki dan u zbor svjetova koji obožavaju Krista neovisno od uvjeta u kojima se našli. Tako okupljeni oko Krista kao središta života i bogoslužja na riječi i pjesme hvale On šalje zrake sile i mudrosti sa svog prijestolja te objašnjava i objavljuje što čini i zašto. Tko ustraje u tom zboru svjetova pa makar svoje posljednje obožavanje uputio i s lomače taj se pokazao dostojnim jer je bio vjeran Kristu do kraja. Ustrajao je u vjernosti i prinosio hvalu i pristajanje na Kristovu volju, svojim usnama. Tu se očituje apsolutna poslušnost, jer se Krista iz srca obožava neovisno od onoga što je On u svojoj Vladalčkoj sili odredio za mene. Kao što su nekada ljudi pred kraljevima stajali apsolutno poslušni njhovoj riječi koja je bila zakon i bog za njih, tako oni “koji su pozvani” trebaju stajati pred vječnim kraljem – Isusom. Kralj ima pravo iz toga mnoštva izabrati one koji su mu po volji, one koji su mu ugodili i čiju vjernost je prepoznao da budu u posebnoj časti pred njim pa čak i da dijele od Njegovog dostojanstva i imanja.
“Onaj koji govori s nebesa” očekuje da se stane u zbor štovatelja i da se sluša Njegova riječ s apsolutnom poslušnošću. On kaže da “njegove ovce poznaju i slušaju njegov glas” dok glas stranaca ne žele poslušati. Svatko sluša glas onoga kojega poznaje i od koga je upoznat. Jednako kao što je “ljubav veća od života” isto je i poslušnost Kristu veća od života. Kao što postoji bezuvjetna ljubav tako postoji i bezuvjetna poslušnost.
“Tko je vjeran u malom biti će i velikom”. Te Isusove riječi se upravo odnose na vjernost u ovom zemaljskom životu kao nečemu što je malo nasuprot vječnom životu kao nečemu što je veliko. Stoga, ako mislim da sada u ovom životu mogu biti nepokoran Kristovoj volji za mene, zavaravam se da ću Mu biti poslušan cijelu vječnost.
Ako ne mogu biti poslušan na “lomači” zasigurno to neću biti na mjestu vječne “radosti” i “sreće”, jer će taj vječni užitak biti poticaj za moju nesputanost u uživanju te bi Bog opet bio zaboravljen u vlastitom kraljevstvu. Krist govori s neba: “Nauči se poslušnosti!”